Interstellar ili Interliber

Novi film. Akcija u svemiru. Christopher Nolan. Matthew McConaughey. Hans Zimmer. Tih nekoliko riječi odnosno imena potaknulo je milijune gledatelja širom svijeta da pogledaju najnovije Nolanovo ostvarenje „Interstellar“. Doduše, mnogima je bilo dovoljno vidjeti da je maestralni redatelj Christopher Nolan, slavni reinkarnator filmskog Batmana, režirao novi film. Dovoljno je vidjeti ime jer nomen est omen kaže latinska poslovica, omg kažu nadolazeće generacije.

Foto: facebook

Oni koji su ovaj put očekivali nešto što će imati isti okus kao trilogija Viteza tame dobrano su se prevarili. Farmer koji u polju kukuruza lovi indijsku bespilotnu letjelicu za sebe je dovoljan znak da s ovim filmom nešto „nije u redu“. S rezervom treba uzeti ovaj navod, ali ta se rezerva, gledajući ovaj skoro trosatni film, potpuno iscrpi. Možda je u „The Dark Knight Rises“ prepucavanje minutama bilo podnošljivo jer Batman kao Batman može pretrpjeti puno toga i publika će to oprostiti. Radi se o junaku koji je imao doticaj sa skoro svakim djetinjstvom mlađih generacija.

Nolan se još oslanja na staru slavu i očigledno misli da svaki njegov novi film treba i mora bolji, duži i genijalniji. Stup ambicija često neprimjetno objesi ambicioznog i prelomi kičmu genijalnosti. Što se tiče glumačke postave tu je dakako najuvjerljiviji bio Matthew McConaughey (Cooper) koji spretno balansira među izrazima tuge i sreće. Što se tiče ostalih likova jedino su, svojim zanimljivim dizajnom i humorom, zanimljivi roboti TARS i CASE. Uvođenje Matta Damona (dr. Mann) u film svojevrsni je neuspjeh koji se jedino da usporediti s neuspjelim uletom pripitog dečka.

Za pohvaliti su dobre akcijske scene začinjene pozadinskom glazbom Hansa Zimmera koja se stilski maknula od njemačkog sastava Kraftwerk. Domišljat je i planet na kojem vladaju golemi valovi. Konačno su se producenti filmova naučili da kada nešto eksplodira u svemiru to se ne može čuti. Hvala Gravitaciji Alonsa Cuaróna.

Foto: facebook

Iako čudno započinje, Nolan, kod gledatelja, isprva uspijeva izgraditi napetost i znatiželju. Filujući svaku minutu posve neshvatljivim pravilima fizike ili pseudo-fizike on eutanazira cijelu zabavu i napetost. Ono što ostane jest dosada. Sjediti u kinu i gledati „Interstellar“ prava je borba s dosadom i izvrsna vježba za prevenciju tromboze u sjedećem položaju. Nakon što je više od pola stoljeća bio u svemiru Cooper se vraća svojoj kćerki Murphy ili “Murph” (Ellen Burstyn) koja leži na samrtnoj postelji. I više od 50 godina čežnje za ocem sažimaju se u 50 sekundi susreta. Vrlo uvjerljivo.

Finale pridonosi faktoru razočarenja: cijelo mukotrpno putovanje do Saturna, sve žrtve, borba s poludjelim doktorom Mannom (Matt Damon), obiteljska i ekološka drama na Zemlji finaliziraju iza regala knjiga i među knjigama. Zapravo, veliko finale ove svemirske avanture može stati među knjigama. „Interstellar“ je zapravo „Interliber“. Pitanje iz filma „Tko su oni?“ dobiva odgovor, mada bi bolje pitanje bilo: „Kako začepiti crnu rupu iza regala s knjigama?“

Mnoge scene dobivaju svoj smisao, ali nedovoljno da reanimiraju odavno presahlu napetost i cjelokupni smisao filma. Zasigurno ima i onih, možda malo pametnijih koji će prodrijeti i shvatiti sve znanstvene zakone u ovom preambicioznom filmskom ostvarenju, ali velika većina gledateljstva će drugi put dva puta razmisliti želi li opet gledati neki film Christophera Nolana.

Bruno Lucić