Preskoči na glavni sadržaj

Interstellar ili Interliber

Novi film. Akcija u svemiru. Christopher Nolan. Matthew McConaughey. Hans Zimmer. Tih nekoliko riječi odnosno imena potaknulo je milijune gledatelja širom svijeta da pogledaju najnovije Nolanovo ostvarenje „Interstellar“. Doduše, mnogima je bilo dovoljno vidjeti da je maestralni redatelj Christopher Nolan, slavni reinkarnator filmskog Batmana, režirao novi film. Dovoljno je vidjeti ime jer nomen est omen kaže latinska poslovica, omg kažu nadolazeće generacije.

Foto: facebook
Oni koji su ovaj put očekivali nešto što će imati isti okus kao trilogija Viteza tame dobrano su se prevarili. Farmer koji u polju kukuruza lovi indijsku bespilotnu letjelicu za sebe je dovoljan znak da s ovim filmom nešto „nije u redu“. S rezervom treba uzeti ovaj navod, ali ta se rezerva, gledajući ovaj skoro trosatni film, potpuno iscrpi. Možda je u „The Dark Knight Rises“ prepucavanje minutama bilo podnošljivo jer Batman kao Batman može pretrpjeti puno toga i publika će to oprostiti. Radi se o junaku koji je imao doticaj sa skoro svakim djetinjstvom mlađih generacija.

Nolan se još oslanja na staru slavu i očigledno misli da svaki njegov novi film treba i mora bolji, duži i genijalniji. Stup ambicija često neprimjetno objesi ambicioznog i prelomi kičmu genijalnosti. Što se tiče glumačke postave tu je dakako najuvjerljiviji bio Matthew McConaughey (Cooper) koji spretno balansira među izrazima tuge i sreće. Što se tiče ostalih likova jedino su, svojim zanimljivim dizajnom i humorom, zanimljivi roboti TARS i CASE. Uvođenje Matta Damona (dr. Mann) u film svojevrsni je neuspjeh koji se jedino da usporediti s neuspjelim uletom pripitog dečka.

Za pohvaliti su dobre akcijske scene začinjene pozadinskom glazbom Hansa Zimmera koja se stilski maknula od njemačkog sastava Kraftwerk. Domišljat je i planet na kojem vladaju golemi valovi. Konačno su se producenti filmova naučili da kada nešto eksplodira u svemiru to se ne može čuti. Hvala Gravitaciji Alonsa Cuaróna.

Foto: facebook

Iako čudno započinje, Nolan, kod gledatelja, isprva uspijeva izgraditi napetost i znatiželju. Filujući svaku minutu posve neshvatljivim pravilima fizike ili pseudo-fizike on eutanazira cijelu zabavu i napetost. Ono što ostane jest dosada. Sjediti u kinu i gledati „Interstellar“ prava je borba s dosadom i izvrsna vježba za prevenciju tromboze u sjedećem položaju. Nakon što je više od pola stoljeća bio u svemiru Cooper se vraća svojoj kćerki Murphy ili “Murph” (Ellen Burstyn) koja leži na samrtnoj postelji. I više od 50 godina čežnje za ocem sažimaju se u 50 sekundi susreta. Vrlo uvjerljivo.

Finale pridonosi faktoru razočarenja: cijelo mukotrpno putovanje do Saturna, sve žrtve, borba s poludjelim doktorom Mannom (Matt Damon), obiteljska i ekološka drama na Zemlji finaliziraju iza regala knjiga i među knjigama. Zapravo, veliko finale ove svemirske avanture može stati među knjigama. „Interstellar“ je zapravo „Interliber“. Pitanje iz filma „Tko su oni?“ dobiva odgovor, mada bi bolje pitanje bilo: „Kako začepiti crnu rupu iza regala s knjigama?“

Mnoge scene dobivaju svoj smisao, ali nedovoljno da reanimiraju odavno presahlu napetost i cjelokupni smisao filma. Zasigurno ima i onih, možda malo pametnijih koji će prodrijeti i shvatiti sve znanstvene zakone u ovom preambicioznom filmskom ostvarenju, ali velika većina gledateljstva će drugi put dva puta razmisliti želi li opet gledati neki film Christophera Nolana.

Bruno Lucić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.