Foto: Alga I. Alić |
Sam put do Barija trajektom traje od sedam do osam sati ali, kako se pretežno radi o noćnoj plovidbi ista se može lako prespavati, što dopušta svakom putniku da stigne odmoran i spreman za razgledavanje. Brod kreće utorkom oko 23 sata iz gruške luke i stiže već oko pet-šest sati ujutro u Bari, ali doslovno pluta pred lukom još par sati kako bi stigao na vez poslije osam sati ujutro kada su pristojbe veza jeftinije. Za one koji se vole rano buditi ovo daje priliku da promatraju talijansku obalu koja se bitno razlikuje od naše, kao prvo jer nema otoka, a kao drugo jer je potpuno ravna ali i zagađena. Nerijetko se tako događa da sama obala postaje vidljiva tek na par kilometara udaljenosti kada se iz oblaka smoga počinju nazirati obrisi civilizacije.
Prvi dojam nakon iskrcavanja ponekad i nije ugodan ali je ublažen činjenicom da se izlazi iz luke brzom trakom, i to već od prije ulaska u Europsku uniju. Carinici će vam tako samo preletjeti pogledom kroz putne isprave, pogledati eventualnu prtljagu kroz rengen i pustiti vas da slobodno idete dalje, za razliku od zračnih luka u kojima je procedura malo duža.
Jednom kada se izađe iz luke, dolazi do malog kulturalnog šoka. Osim smeća po cestama, glasnog stanovništva i divljeg načina vožnje, tu su naravno ogromni neboderi i auti parkirani doslovno svugdje, jer iako gradovi poput Barija imaju organizirana parkirališta s čuvarima i zaposlenicima koji su zaduženi za parkiranje, lokalno stanovništvo doslovno ostavlja svoja vozila svugdje, što po trotoarima što posred ceste. Sam prelazak preko puta je avantura jer se semafori i zebre ne poštuju. Zanimljiva činjenica je da vozači u većini slučajeva čak i cijene odvažnost pješaka pa ako krenete prelaziti put daleko semafora, veća je vjerojatnost da će vam se auto zaustaviti i pustiti vas da prođete, nego ako ste se uredno odlučili prijeći put preko pješačkog prijelaza. Pješačke akrobacije svakako nisu preporučljive turistima ali su ipak dio lokalne kulture, pa su spomena vrijedne.
Sama unutrašnjost grada je pitomija, ulice poput korso Cavour ili ulice Sparano nude šopingholičarima pomalo svega, od odjeće i obuće svih stilova do specijaliziranih trgovina muzičke opreme i bogato opremljenih biblioteka. Moguće je također i lako naći mjesto koje će zadovoljiti svako nepce. Može se dakle birati između svjetskih fast food-ova poput McDonald'sa i Burger Kinga, do kineskih, arapskih, indijskih restorana, pa i pizzeria koje serviraju domaća jela, poput focaccie, što je nešto nalik pizzi samo s mekšim i debljim tijestom.
Centar grada je šarolik, što zbog ponude sadržaja, što zbog multikulturalne mase koja posebno u ranim jutarnjim satima juri po ulicama, što zbog samih fasada zgrada koje se bitno razlikuju u stilovima, čineći i ovaj dio Barija zanimljivim.
Cijeli grad je strukturiran jako logički kao mreža, pa se lako snaći. Željezničko-autobusna stanica je relativno blizu luke, a kraj nje je i taxi stajalište, što uvelike olakšava kretanje po samom gradu i okolici. Jedino što je svakako za uzeti u obzir je da većina lokalnog stanovništva ne govori niti jedan strani jezik, a i njihov talijanski je uglavnom ili mješavina jezika ili čisti bareški dijalekt. Naoružanome voljom za lamatanje rukama, komunikacija nije problem, u najgorem slučaju ćete nasmijat lokalca koji će vam odmahnut rukom i produžit dalje, pa nema štete!
Centar grada je šarolik, što zbog ponude sadržaja, što zbog multikulturalne mase koja posebno u ranim jutarnjim satima juri po ulicama, što zbog samih fasada zgrada koje se bitno razlikuju u stilovima, čineći i ovaj dio Barija zanimljivim.
Cijeli grad je strukturiran jako logički kao mreža, pa se lako snaći. Željezničko-autobusna stanica je relativno blizu luke, a kraj nje je i taxi stajalište, što uvelike olakšava kretanje po samom gradu i okolici. Jedino što je svakako za uzeti u obzir je da većina lokalnog stanovništva ne govori niti jedan strani jezik, a i njihov talijanski je uglavnom ili mješavina jezika ili čisti bareški dijalekt. Naoružanome voljom za lamatanje rukama, komunikacija nije problem, u najgorem slučaju ćete nasmijat lokalca koji će vam odmahnut rukom i produžit dalje, pa nema štete!
Noviji dio grada se bitno ne razlikuje od ostalih većih gradova diljem Europe, pa kao i u većini slučajeva, zanimljivosti, pogotovo za turiste, se nalaze u starom dijelu koji je u slučaju Barija jugoistočno od luke. Iako atraktivan, nije je siguran za posjetiti u večernjim satima prvenstveno zbog džeparenja koje je u toj zoni učestalo.
Baš kao i u Dubrovniku, stari dio grada se sastoji od mnoštva malih zbijenih uličica gdje su najčešća pojava male trgovine, kafići i konopi za sušiti robu rastegnuti od balkona do balkona. U sklopu stare jezgre je i Lungomare, odnosno korzo uz more, koji nudi mogućnost ugodne šetnje sa pogledom na staru lučicu u kojoj baresi drže svoje brodice. Iako je more prilično zagađeno i pomorski promet gust, baresi se ne daju smesti pa često idu na ribe.
Kraj Lungomarea se nalazi i bazilika sv. Nikole, zaštitnika grada, izgrađena između 1087. i 1197. tijekom normanske invazije Južne Italije koju mnogi smatraju jednom od najljepših građevina u Bariju. Fasada same bazilike više podsjeća na dvorac nego na svetište jer je poprilično čista i prazna, baš kako i priliči romanskom stilu, pa su tu osim zvonika i dva niska tornja koja se nalaze na bokovima velikih ulaznih vrata. Unutrašnjost crkve je građena u istom stilu pa se bitno razlikuje od bogatih interijera na kojima smo navikli u Dubrovniku.
Udaljen samo pet minuta pješke od bazilike je i Castello Noramanno-Svevo , dvorac star oko tisuću godina. Isti je nekoć bio glavna strateška točka u obrani od Saracena koji su tada bili glavna prijetnja gradu, a danas čini srce srednjovjekovnog dijela grada. Linije fasada su čiste i jednostavne, građene dakle u grčko-rimskom stilu koji je karakterističan za većinu građevina u Južnoj Italiji. Slične dvorce se tako može naći i u obližnjim gradovima Trani i Molfetta, uz jedinu razliku zidina koje je moguće vidjeti samo kod dvorca u Bariju.
Centar grada je udaljen jedno pola sata pješke od stare jezgre. Autom ili drugim prijevoznim sredstvom je moguće doći i prije ako nema gužve u prometu, te ako se nađe slobodan parking, što je prava rijetkost. Najpitomija zona je definitivno ona oko željezničke stanice Bari-Centrale, oko koje ima raznih parkova, knjižnica, restorana i naravno trgovina svakakvih vrsta.
Iako nudi manje znamenitosti od primjerice Dubrovnika, Bari daje, ako ništa, jasan uvid na ponašanje Talijana, pogotovo onih sa juga, pa postaje jasno da nisu glasni, kaotični i traže popust na sve samo u drugim država već se tako ponašaju i doma. Osim kulture lokalnog stanovništva i povijesnih znamenitosti, kod Barija je svakako za istaknuti njegova povezanost sa ostatkom regije, pogotovo vlakovima i brzim cestama,što ga čini dobrom početnom točkom za daljnja putovanja po Južnoj Italiji.
Baš kao i u Dubrovniku, stari dio grada se sastoji od mnoštva malih zbijenih uličica gdje su najčešća pojava male trgovine, kafići i konopi za sušiti robu rastegnuti od balkona do balkona. U sklopu stare jezgre je i Lungomare, odnosno korzo uz more, koji nudi mogućnost ugodne šetnje sa pogledom na staru lučicu u kojoj baresi drže svoje brodice. Iako je more prilično zagađeno i pomorski promet gust, baresi se ne daju smesti pa često idu na ribe.
Kraj Lungomarea se nalazi i bazilika sv. Nikole, zaštitnika grada, izgrađena između 1087. i 1197. tijekom normanske invazije Južne Italije koju mnogi smatraju jednom od najljepših građevina u Bariju. Fasada same bazilike više podsjeća na dvorac nego na svetište jer je poprilično čista i prazna, baš kako i priliči romanskom stilu, pa su tu osim zvonika i dva niska tornja koja se nalaze na bokovima velikih ulaznih vrata. Unutrašnjost crkve je građena u istom stilu pa se bitno razlikuje od bogatih interijera na kojima smo navikli u Dubrovniku.
Udaljen samo pet minuta pješke od bazilike je i Castello Noramanno-Svevo , dvorac star oko tisuću godina. Isti je nekoć bio glavna strateška točka u obrani od Saracena koji su tada bili glavna prijetnja gradu, a danas čini srce srednjovjekovnog dijela grada. Linije fasada su čiste i jednostavne, građene dakle u grčko-rimskom stilu koji je karakterističan za većinu građevina u Južnoj Italiji. Slične dvorce se tako može naći i u obližnjim gradovima Trani i Molfetta, uz jedinu razliku zidina koje je moguće vidjeti samo kod dvorca u Bariju.
Centar grada je udaljen jedno pola sata pješke od stare jezgre. Autom ili drugim prijevoznim sredstvom je moguće doći i prije ako nema gužve u prometu, te ako se nađe slobodan parking, što je prava rijetkost. Najpitomija zona je definitivno ona oko željezničke stanice Bari-Centrale, oko koje ima raznih parkova, knjižnica, restorana i naravno trgovina svakakvih vrsta.
Iako nudi manje znamenitosti od primjerice Dubrovnika, Bari daje, ako ništa, jasan uvid na ponašanje Talijana, pogotovo onih sa juga, pa postaje jasno da nisu glasni, kaotični i traže popust na sve samo u drugim država već se tako ponašaju i doma. Osim kulture lokalnog stanovništva i povijesnih znamenitosti, kod Barija je svakako za istaknuti njegova povezanost sa ostatkom regije, pogotovo vlakovima i brzim cestama,što ga čini dobrom početnom točkom za daljnja putovanja po Južnoj Italiji.
Alga I. Alić
Primjedbe
Objavi komentar