Preskoči na glavni sadržaj

Nacionalna Hrvatska: Mi ili oni, jablan ili bukva...

Foto: Facebook.com
Čistim  pumpanjem nacionalizma prikrivaju se pravi, stvarni i važni problemi, nastaju pukotine nacionalnog suvereniteta i dolazi do ekonomskog, financijskog i političkog strmoglavljivanja. Ta  suštinska istina rapidno je transformirala podanika u kritički nastrojenog građanina. Kao što je nekad bio slučaj da majka svojem djetetu podari batine jer nije znala što su ospice, već je mislila da je išlo krasti med, suvremenom čovjeku stavlja na savjest  ozbiljan  oblik angažiranja  oko znati i razumjeti; kako zvijezde na nebu, tako i  moral u sebi.

Upravo su pojave poput krajnosti izvrnutih vrijednosti koje se uporno prikazuju naročito bitnima i neznanja koje eskalira na svako drugom uglu, dokaz tome. Na neki način, tih 90-ih godina kad smo dobili suverenitet nacije, istovremeno smo ga izgubili . Sukob među nacijama na kraju je postao irelevantan, a posljedice stvarne, poput trovanja javnog govora što je rezultiralo stanjea priori samo ono što se osobno stavlja u njih. To su naše naočale kad pokušavamo drugima objasniti da je ono što vidimo postulat, dakle, takvo i nikako drugačije. Štuje se ideal zajednice na nezdrav način. Hrvatska jest zemlja Hrvata, ali različitost ne prolazi. Dakle, nacionalna ideologija je takva da bi se Hrvati morali u svemu slagati pa oni koji se ne slažu idu na marginu u ovom ili onom smislu. Tako pitanje "ima li različita sloboda svoju granicu", postaje više nego opravdano jer ipak čovjekova svijest nije neka ploča po kojoj se može pisati kako kome padne na pamet.

Ustav jamči jednaka prava svim građanima i nacionalizam ne bi trebao gubiti smisao kad se formira nacionalna država jer onda kad je konkretno konzumiramo u građanskom životu, ne bi trebalo biti razlike u većinskim i manjinskim skupinama. Dolazimo do toga da je nacionalizam neopipljiv i u nekom smislu uvijek sadržava i vlastito povijesno proročanstvo koje samo sebe ispunjava kad god se pojavi, a sloboda, kao sama sebi zakon, unijela je nemir i kaos u dnevnu zbilju čovjeka, zbunjujući pri tom ono sve što je on mislio da jest. Zapravo, nacionalizam upravlja poviješću i tradicijom kako bi opstao i osigurao kontinuitet s prošlošću. Tako sva prošlost postaje povijest nacije, a pitanje koliko je čovjek uspješno shvatio da je sloboda njegov zadatak kao umnog bića, još nije našlo odgovora.

Kristina Jelčić Đuraš

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada