Preskoči na glavni sadržaj

Patriot Act: Napad na američki liberalizam i demokraciju

Foto: nationofchange.org
Sloboda, jednakost, prilika, ukratko - američki san. Ovaj simbol Sjedinjenih Američkih Država utjelovljen je u tekstu Ustava ove federacije, najvećeg ponosa zemlje egaliteta. Možda je to nekada i bilo točno, no ako se pažljivo promotri situacija očito je da su se stvari promijenile. Sve je započelo kobnim 11. rujnom, kada je izvršen tzv. teroristički napad na SAD, danom koji je promijenio povijest.

No za neke novi tijek povijesti, ali i novo državno uređenje započinje 26. listopada 2001. kada tadašnji američki predsjednik George W. Bush stavlja potpis na novi zakon po imenu United and Streghtened America by Providing Appropriate Tools Required to Intercept and Obstruct Terrorism ili skraćeno Patriot Act.

Patriot Act je skup zakona i regulativa koje se odnose na već donesene zakone i odredbe mijenjajući njihovo dotadašnje značenje ili dodajući novo. Prema riječima glavnih odgovornih (Busheve administracije) za donošenje ovog zakona, on je donesen da bi zaštitio američke građane od mogućih terorističkih napada,  ali i da bi očuvao SAD od svih onih koji ju mrze zbog njezinih sloboda vjeroispovijesti, govora, glasovanja, okupljanja.

To ne zvuči loše, dapače, tko se ne bi želio osigurati od napada pomahnitalih bombaša-samoubojica i ostalih vrsta terorista? No pogleda li se malo bolje, pročita li se koja stranica donesenog zakona, vidljivo je da to možda i nije tako pozitivno, kako je prikazano. Brojne kontroverze se vežu uz Patriot Act, a neki spominju i da samo donošenje zakona nije bilo niti legalno niti demokratsko. Postavlja se pitanje kako je uopće izglasan Patriot Act?

Foto: oneutah.com
Prilikom dostavljanja primjerka Patriot Acta Kongresu, zatraženo je da ne bude javnog diskursa jer se vrijeme ne smije gubiti, teroristi vrebaju iza svakog ugla, državna sigurnost je u pitanju. Te upute su shvaćene ozbiljno, dokument su pročitali članovi Kongresa, a članovi Pravosudnog odbora su ga jednoglasno odobrili. No, da daljnji tijek donošenja odluke nije protekao u skladu sa zakonom svjedoči član Predstavničkog doma Peter de Fazio. Prema njegovim višestrukim iskazima, koji su kasnije potkrijepljeni i drugim svjedočanstvima, dokument koji je Pravosudni odbor odobrio, u noći prije glasanja je zamijenjen sa drugim, naizgled sličnim dokumentom. Novi dokument nijedan kongresmen nije stigao pročitati ali su ga svejedno izglasali te je Patriot Act stupio na snagu nakon Bushevog potpisivanja.


Nakon stupanja Patriot Acta na snagu, građani su bili uvjereni da su sigurni i spašeni, država ih štiti od terorista i sila zla koje iz dna duše mrze Ameriku i sve ono što Amerika štiti i promiče. Nisu ni slutili koliko su u krivu, a još su manje bili svjesni što sve piše na 342 stranice tog zakona, te koliko su se slobode odrekli za tako malo prividne sigurnosti. Način na koji je Patriot Act napisan nije primjeren za lako i brzo razumijevanje, građani će teško shvatiti koja su njihova prava, što država smije, a što ne smije. Iščitavanje Patriot Acta je moguće tek uz poznavanje svih zakona na koje se on direktno ili indirektno odnosi. Prema Patriot Actu političke aktivnosti poput prosvjeda, okupljanja, demonstracija, definirane su kao domaći terorizam, samim time napadnuta je sloboda govora i javnog iznošenja političkog mišljenja i stavova bez sankcija ili posljedica. Prosvjednici koji se žele izboriti za bolje životne uvjete izjednačeni su s teroristima i zločincima. Brojni su primjeri političkih neistomišljenika koji se boje izreći svoje mišljenje jer su svjesni opasnosti koja im prijeti.

Patriot Actom FBI je dobio ovlasti kakve su do tad bile nezamislive u liberalnoj zemlji poput SAD-a. Dozvoljeno je prisluškivanje, traženje telekomunikacijskih, financijskih i drugih osobnih zapisa i evidencija pod pretpostavkom da je osoba možda terorist ili je povezana s terorističkom organizacijom. „Sneak and peek“ nalog omogućava policiji da uđe u nečiju kuću bez osobnog dopuštenja ili znanja te da zaplijeni materijalne ili nematerijalne dokaze. Pod izlikom prijetnje terorizma brojni su građani zatvarani bez valjanog razloga, bez izricanja optužbe, bez prava na odvjetnika, pravedan sud i porotu. Brojni su ostali zatočeni na neodređeno vrijeme, bez izrečene presude i prava na žalbu. Krši se habeas corpus, jedan od temelja američkog pravosuđa. Očito je da zahvaljujući Patriot Actu zatočenici koji su osumnjičeni za bilo kakav oblik terorizma nemaju pravo na pravedan sudski proces, nemaju se pravo žaliti, njihov glas je utišan, a pravda za njih nije dostižna. Omogućeno je zatočenje na neodređeno što se može smatrati okrutnom i neobičnom kaznom. Praksa u kojoj je netko nevin sve dok se ne dokaže suprotno pada u vodu, na snazi je novi zakon: „Kriv si dok se ne dokaže da si nevin!“

Onome tko nije upućen u kriminalne, nasilne i nehumane činove pod okriljem borbe protiv terorizma, Patriot Act se čini potpuno razumljivim, opravdanim, pa čak i poželjnim. Smatraju da se potrebno odreći dijela osobnih zaštita i prirodnih sloboda, ako je to način da država bude sigurna i zaštićena.

No kuda to vodi? Što je iduće? Smatra se da se na pogreškama uči, a čini li američki narod grešku prihvaćanjem Patriot Acta? A pošto kažu da je povijest učiteljica života odgovor na ovo pitanje možda se može naći u sljedećem citatu:“ Najbolji način da se preuzme kontrola nad ljudima i kontrola nad njima u potpunosti je da se uzme malo od njihove slobode povremeno, pomoću tisuću malih i gotovo neprimjetnih redukcija. Na ovaj način ljudi neće vidjeti da su im njihova prava i slobode oduzete, sve do trenutka kada poslije tih promjena više nema povratka.“ To je izrekao nitko drugi do Adolf Hitler u svojoj knjizi Mein Kampf.

Može se reći da sloboda za sobom povlači određeni rizik. Slobodnim govorom riskira se moguće širenje rasne netrpeljivosti i govora mržnje. Možda se čak riskiraju teroristički napadi time što se ne dozvoljava policiji da sustavno i konstantno prisluškuje, nadzire i zatvara ljude bez razloga. Policijska država, a ne otvoreno i slobodno društvo, pokušava ukinuti i iskorijeniti sve što joj predstavlja prijetnju na bilo kakav način.

Foto: timesunion.com
Ako pojedinac više nije suveren i slobodan, ako ga policija može privesti bez razloga i bez naloga, ako mu može pretražiti kuću bez dopuštenja, tada nastupa novi režim. Dati policiji veće ovlasti nego sudu i sucu, korak je prema totalitarizmu. Još jedan način razmišljanja koji opravdava Patriot Act : „Ako ne činiš ništa loše, nemaš se čega bojati.“ No što kada vladajuća elita počne odlučivati što je sve loše i neprimjereno, a samim time nepoželjno i kažnjivo? Kad se pokrene lavina, teško ju je zaustaviti. Neki su indiferentni i nezainteresirani jer oni trenutno nisu „ciljna skupina“, ovi zakoni se za sada najviše odnose na Arape i Amerikance arapskog podrijetla. Ovakvi zakoni, sankcije, nadzori i diskriminacije se najprije primjenjuju na jednu grupu ljudi, a samo je pitanje vremena kada će se to početi odnositi i na ostale. Je li etički, moralno i humano biti pasivan i oglušiti se na prijetnje i opasnosti s kojima se susreću  drugi, nepoznati ljudi?  Sve je dozvoljeno i ništa nas ne interesira dok se ne tiče nas osobno.

„Prvo su došli po komuniste,a ja se nisam pobunio jer nisam bio komunist. Zatim su došli po Židove, a ja se nisam pobunio jer nisam bio Židov. Zatim su došli po sindikaliste, a ja se nisam pobunio jer nisam bio sindikalist. Zatim su došli po mene, a do tada više nije bilo nikoga da se pobuni.“

Patriot Act ruši demokratski poredak države, kršenjem Američkog Ustava, krši se i sama demokracija. Ugrožena su temeljna ljudska, prirodna prava, sve ono što je prema liberalizmu sveto i neotuđivo. Može li se još uvijek SAD nazivati demokratskom, liberalnom državom? Može, ali do kada nije poznato. Nastave li se američki građani pokoravati svakom novom zakonu bez da propitaju o čemu se tu zapravo radi, koja prava su zaštićOnaj tko se radi privremene sigurnosti odriče slobode ne zaslužuje ni sigurnost ni slobodu i izgubit će oboje."
ena a koja ugrožena, budućnost američke demokracije nije svijetla. Sve dok se ljudi budu odricali svojih sloboda samo je jedan put, onaj prema totalitarnoj državi. Jer kako kaže Benjamin Franklin: “

Barbara Vlahović

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.