Preskoči na glavni sadržaj

Recenzija filma: Stogodišnjak koji je iskočio kroz prozor i nestao



Stogodišnjak koji je iskočio kroz prozor i nestao odnosno Hundraåringen som klev ut genom fönstret och försvann, adaptacija je istoimene knjige švedskog novinara i pisca Jonasa Jonassona. Iako je svoju švedsku premijeru film doživio krajem 2013. u hrvatska je kina došao tek početkom 2015.

Priča prati starca Allana Karlssona (Robert Gustafsson), stručnjaka za eksplozive, koji završi u staračkom domu nakon  što svoj problem s lisicom (koja mu je pojela kokoši i ubila mačku) riješi uz pomoć dinamita. Navršivši sto godina, popne se na prozor svoje sobe i odluči zauvijek otići. Na svome putovanju bez krajnjeg cilja, susreće razne likove koji mu se silom prilika pridružuju u njegovoj avanturi, kao i neke koji ga pokušavaju ubiti zbog toga što je igrom slučaja došao u posjed kovčega punog novca. Paralelno s pričom koja se odvija u sadašnjosti, gledatelji polako saznaju Allanovu bizarnu prošlost; od njegov sudjelovanja u Španjolskom građanskom ratu, pa preko pomaganja u izgradnji američke atomske bombe, sve do uloge dvostrukog špijuna tijekom Hladnog rata.
Foto: mxdvn.com

Film je zamišljen kao komedija, međutim ne na klasični, „hollywoodski“ način, pa je zbog svojih  grotesknih i ponekad vrlo krvavih scena od BBFC (British Board of Film Classification) dobio certifikat 15 (nije pogodno za djecu mlađu od 15 godina). Bez obzira na to, smiješnih trenutaka ne nedostaje.

Allan Karlsson je alegorija na osobe koje objeručke prihvaćaju svoju sudbinu, odnosno stav da je sve što se pojedincu događa van njegove kontrole i da su svi samo puke marionete u predodređenim događanjima. On već kao dječak usvaja majčinu teoriju da ne valja mnogo razmišljati o budućnosti i da će sve uvijek biti onako kako mora biti ili kako je Krleža u Khevenhilleru napisao „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.“.
Foto: deckchaircinema.com

U dosluhu s tim, kroz cijeli film je vidljiva Allanova potpuna ravnodušnost na sve vrste događaja, bez obzira bili oni loši (nasilne smrti koje se oko njega konstantno odvijaju ili pak zatvaranja u gulag) ili dobri (pronalazak velike količine novca). Jednako tako ta njegova ravnodušnost vidljiva je i u njegovim međuljudskim odnosima, pa on na jednak način razgovara za Staljinom, Oppenheimerom ili Trumanom kao i sa „običnim“ ljudima koje susreće kroz svoj život. Jedino što ga uzbuđuje je dizanje stvari u zrak raznim eksplozivima.

Film zaista vrijedi pogledati jer je, iako neobičan, švedski humor pravo osvježenje od usiljenih i pomalo izlizanih, američkih „blockbuster“ komedija.

Luka Pleša
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više