Stogodišnjak koji je iskočio kroz prozor i nestao odnosno
Hundraåringen som klev ut genom fönstret och försvann, adaptacija je istoimene
knjige švedskog novinara i pisca Jonasa Jonassona. Iako je svoju švedsku
premijeru film doživio krajem 2013. u hrvatska je kina došao tek početkom 2015.
Priča prati starca Allana Karlssona (Robert Gustafsson),
stručnjaka za eksplozive, koji završi u staračkom domu nakon što svoj problem s lisicom (koja mu je pojela
kokoši i ubila mačku) riješi uz pomoć dinamita. Navršivši sto godina, popne se
na prozor svoje sobe i odluči zauvijek otići. Na svome putovanju bez krajnjeg
cilja, susreće razne likove koji mu se silom prilika pridružuju u njegovoj
avanturi, kao i neke koji ga pokušavaju ubiti zbog toga što je igrom slučaja
došao u posjed kovčega punog novca. Paralelno s pričom koja se odvija u sadašnjosti,
gledatelji polako saznaju Allanovu bizarnu prošlost; od njegov sudjelovanja u
Španjolskom građanskom ratu, pa preko pomaganja u izgradnji američke atomske
bombe, sve do uloge dvostrukog špijuna tijekom Hladnog rata.
 |
| Foto: mxdvn.com |
Film je zamišljen kao komedija, međutim ne na klasični,
„hollywoodski“ način, pa je zbog svojih
grotesknih i ponekad vrlo krvavih scena od BBFC (British Board of Film
Classification) dobio certifikat 15 (nije pogodno za djecu mlađu od 15 godina).
Bez obzira na to, smiješnih trenutaka ne nedostaje.
Allan Karlsson je alegorija na osobe koje objeručke
prihvaćaju svoju sudbinu, odnosno stav da je sve što se pojedincu događa van
njegove kontrole i da su svi samo puke marionete u predodređenim događanjima.
On već kao dječak usvaja majčinu teoriju da ne valja mnogo razmišljati o
budućnosti i da će sve uvijek biti onako kako mora biti ili kako je Krleža u
Khevenhilleru napisao „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.“.
 |
| Foto: deckchaircinema.com |
U dosluhu s tim, kroz cijeli film je vidljiva Allanova
potpuna ravnodušnost na sve vrste događaja, bez obzira bili oni loši (nasilne
smrti koje se oko njega konstantno odvijaju ili pak zatvaranja u gulag) ili dobri (pronalazak velike količine novca).
Jednako tako ta njegova ravnodušnost vidljiva je i u njegovim međuljudskim
odnosima, pa on na jednak način razgovara za Staljinom, Oppenheimerom ili
Trumanom kao i sa „običnim“ ljudima koje susreće kroz svoj život. Jedino što ga
uzbuđuje je dizanje stvari u zrak raznim eksplozivima.
Film zaista vrijedi pogledati jer je, iako neobičan, švedski
humor pravo osvježenje od usiljenih i pomalo izlizanih, američkih „blockbuster“
komedija.
Luka Pleša
Primjedbe
Objavi komentar