Foto: Victoria Ogresta |
Nino
Ogresta dubrovački je snimatelj s dugogodišnjim iskustvom.
Snimanjem se počeo baviti još u srednjoj školi kada je surađivao
s poznatim dubrovačkim novinarom i režiserom, pok. Baldom Čupićem
u izradi turističkih propagandnih filmova. S vremenom, počeo je
raditi za hrvatske nacionalne televizijske kuće kao i za inozemne.
1994. otvorio je svoju produkcijsku kuću koja danas posluje
pod imenom Digital Video Studio. Posljednjih pet godina radi za
showbiz magazin, a okušao se i u paparazzo snimanju.
Kako
ste se počeli baviti snimanjem?
Sedamdesetih
godina radilo se s filmskom kamerom koja je zahtijevala puno
rasvjete, a ton se snimao zasebno na magnetofonske trake. Tad sam bio
asistent snimatelju, radio sam ton i rasvjetu, a s vremenom sam počeo
i snimati. U to vrijeme nije bilo lako napraviti dobar snimak jer se
film morao slati na razvijanje u Beč i dok se ne bi vratio nazad
nisi mogao biti siguran da si u redu snimio. Zato je ustvari bilo
najvažnije naučiti se raditi kao asistent snimatelju, pa se tek
onda uhvatiti kamere. S godinama su se mijenjale tehnologije, pa nam
je bilo sve lakše raditi. Osamdesetih godina sam postao snimatelj i
radio sam turističke filmove za hotele na području današnje
županije.
U
svom radnom vijeku surađivali ste s mnogobrojnim novinarima. Je li
teško naći zajednički jezik?
Suradnja
s novinarima je bila odlična, ali bilo je i mladih, neiskusnih.
Dolazile su novinarke iz Zagreba koje su mislile da sve znaju, a onda
bih im ja na kraju morao organizirati snimanja i rješavati probleme.
Pojedine novinarke ponašale su se kao prave dive i smatrale sebe
važnijima od same vijesti koju su došle raditi. Većinu tih mladih
novinara koji su se tek počinjali javljati uživo usmjeravao sam
kako moraju stajati i ponašati se pred kamerom. Neki od novinara
koji su sad poznatiji, a snimao sam im prvo javljanje uživo su
Andrija Jarak, Amela Čilić i Đurica Drobac.
Koje
vam je snimanje ostalo u posebnom sjećanju?
Devedesetih
godina, tada jedan od najvećih američkih nosača aviona Eisenhower
plovio je Jadranom i išli smo snimati reportažu za HRT. Letjeli smo
helikopterom iz Čilipa na nosač gdje smo snimali posjet
predsjednika Stjepana Mesića i premijera Ivice Račana. Bilo je
impresivno snimati slijetanja i polijetanja borbenih aviona, rad i
život vojske, tj. posade broda. Pri povratku smjestili su nas u
transportni avion koji je poletio pomoću katapulta. Osjećaj je bio
jedinstven, a moram priznati da me bilo malo strah, posebno kad su mi
uzeli kameru iz ruku i snažno nas pričvrstili s dva pojasa za
sjedala.
Foto: Victoria Ogresta |
Zadnjih
godina snimate ljude iz svijeta poznatih, kako domaćih, tako i
stranih. Možete li izdvojiti nekoga tko vam je ostao u sjećanju
zbog pristupačnosti?
Jedan od najpristupačnijih i trenutno jedan od
najbogatijih ljudi na svijetu je Bernie Ecclestone, vlasnik Formule
1, koji nam nakon višegodišnjih ljetovanja u Dubrovniku i davanja
izjava, sada sam priđe kad nas vidi. A izdvojio bih još glumca iz
NYPD Blue, Dennisa Franza. Na dogovoreni intervju kasnio je sat i
pol, ali je unaprijed zvao recepciju hotela da će kasniti. Od
domaćih zvijezda iznenadila me Severina s kojom smo nakon odrađenog
intervjua na Stradunu prošlo ljeto sjedali dva sata na kavi i ugodno
se družili.
Je
li bilo kakvih incidenata na snimanjima, da vam je netko pokušao
zabraniti da snimate?
Da,
u više navrata je bilo zabrane snimanja, a incident je izbio s
tjelohraniteljem svjetski poznate pjevačice Beyonce. Prilikom
posjeta Dubrovniku, snimao sam njezinu jahtu sa stijena u Svetom
Jakovu. Kad me tjelohranitelj uočio dalekozorom, uskočio je u
gliser i krenuo prema meni. Sreća, nisam to shvatio dobronamjerno
jer sam bio sam s opremom vrijednom desetke tisuća eura, pa sam se
bez razmišljanja udaljio prema autu, a u međuvremenu se
tjelohranitelj iskrcao s glisera i počeo trčati prema meni. To isto
večer tjelohranitelj je nastavio ometati snimanje na Peskariji,
javnoj površini. Svijetlio je baterijskom lampom u objektiv, a u
jednom trenutku mi je prišao i udario rukom po kameri. Za taj dan
bilo mi ga je dosta i otišao sam u studio. Nakon mog odlaska imao je
fizički sukob s drugim snimateljem.
Često
putujete u inozemstvo poslom, gdje ste sve bili i kakve ste reportaže
radili?
U
ovih 20 godina puno sam putovao, a htio bih istaknuti Barcelonu i
ekskluzivni intervju s opernom pjevačicom Montserrat Caballe u
njezinom domu. Zatim putovanje po Izraelu u trajanju od 12 dana gdje
smo na mjestu rođenja Isusa Krista uspjeli napraviti ekskluzivni
stand up te pod strogim nadzorom osoblja posjetili najveću svjetsku
burzu dijamanata u Tel Avivu. Istanbul mi je posebno drag zbog
gostoljubivosti i prijateljski raspoloženih ljudi u starom dijelu
grada gdje smo boravili pet dana. U Beogradu smo snimili koncert
Tonija Cetinskog, istražili noćni život te obišli noćne klubove
na splavima.
Što
biste naveli kao prednosti, a što kao mane svog posla?
Prednosti
su definitivno putovanja, upoznavanje novih ljudi – poslovnih
suradnika, poznatih osoba iz cijelog svijeta, a naravno i financijska
korist od svega toga. Kao mane naveo bih da nema radnog vremena, nema
praznika i blagdana, radi se u svim vremenskim uvjetima i u bilo koje
doba dana i noći. Ne mogu unaprijed planirati ništa privatno jer
nikad ne znam kad će iskrsnuti neko snimanje ili poslovno putovanje.
Victoria
Ogresta
Primjedbe
Objavi komentar