Preskoči na glavni sadržaj

FABULA: Nevjernica


Knjige nas često odvlače u neki imaginarni, bajkoviti svijet, u priče koje su izmislili kreativni pisci, no ponekad nas znaju i iznenaditi surovom realnošću. To se posebno osjeti u knjigama koje su pisane po istinitim događajima, kojih nismo bili svjesni ili koje nismo doživljavali tako brutalnima prije nego što su zapakirani u knjigu.

To je još jedan način na koji učimo iz knjiga – iz tuđih iskustava. A ono što nas posebno obogati jest čitanje o događajima koji su se dogodili u drugim kulturama, u drugim zemljama. To širi naše vidike i čini nas tolerantnijima. Teško je nešto razumijeti ako nismo dovoljno informirani o tome. Upravo zato postoje svjedočanstva ljudi iz cijelog svijeta koja nas uvode u sasvim novi svijet, tako dalek od našega u svakom smislu.

Jedna od takvih knjiga je i Nevjernica spisateljice Ayaan Hirsi Ali.

Radi se o jednoj poprilično kompleksnoj, potresnoj i što je najvažnije naglasiti istinitoj priči u kojoj je glavni lik upravo autorica. Ona za nas otvara vrata svog života koji je bio i ostao težak i kompliciran, te nas vodi u putovanje zemljama koji mnogi od nas nisu posjetili.

U prvom dijelu Nevjernice Ayaan Hirsi Ali je petogodišnjakinja koja sjedi na travi dok je baka poučava imenima predaka, koja sva somalijska djeca moraju znati.
"Dobro ih upamti," upozorava je baka. "Oni su tvoja krv. . . . Ne budeš li ih poštivala, bit ćeš prokleta. Bit ćeš ništa. Imat ćeš nesretan život i umrijeti sama."
Tako počinje izvaredna priča o ženi iz nomadske obitelji, obrezanoj u djetinjstvu, podučavanoj od radikalnih učitelja u Keniji i Saudijskoj Arabiji, naučenoj da će se, otkrije li kosu, dogoditi grozne tragedije. Priča je to koja bi zaista, da se par stvari dogodilo drugačije, vodila nesretnom životu i samotnoj smrti, baš kao što ju je upozorila baka.

Mučna svjedočanstva o rezanju klitorisa, bezrazložno premlaćivanje od stranca koji si je uzeo to pravo samo zato što je muško, ugovoreni brak s veoma dvoličnim čovjekom i još mnogo toga obilježilo je još uvijek mladi život ove spisateljice i našlo mjesto u njenoj potresnoj knjizi.

Umjesto da se prepusti sudbini, Hirsi Ali je uspjela pobjeći i pretvoriti se u međunarodno priznatu glasnogovornicu za prava muslimanskih žena. Promjene je pokrenuo njen bijeg od obitelji dok su je prisilno vodili dogovorenom budućem mužu u Kanadu, te dobivanje političkog azila u Nizozemskoj na temelju priče za koju priznaje da ju je izmislila.

Ubrzo nakon dolaska u novu zemlju, Ayaan je skinula veo s glave kako bi provjerila hoće li je Bog zbog toga kazniti ili čak ubiti. To se nije dogodilo. Kao što nije bilo božanskih posljedica ni kad je, prkoseći svojim pretcima, obukla traperice, vozila bicikl, upisala se na veučilište, postala državljankom Nizozemske, počela govoriti javno o ponižavajućem tretmanu muslimanskih žena te pobijedila na izborima za Nizozemski parlament.
Nevjernica  zapravo opisuje jedinstveno intelektualno putovanje od plemenskih običaja iz Hirsi Alinog somalijskog djetinjstva, preko oštrog fundamentalizma Saudijske Arabije pa sve do suvremenog Zapada.

Upravo zato je ova knjiga toliko vrijedna, jer nas vodi u niz različitih kultura i svijetova, te nam bez imalo ustručavanja opisuje ono što se tamo nalazi. Nema uljepšavanja, samo surovost svijeta koji nije spreman otvoriti um i odmaknuti se od tradicija koje na više načina štete stanovništvu tih zemalja.
Ayan Hirsi Ali na neki način postaje naš prozor u taj inače zatvoreni svijet, ali zbog toga je platila visoku cijenu.


Film o zlostavljanim ženama muslimanske vjeroispovijesti u čijim scenama je koža žrtve ispisana stihovima iz Kur'ana, 2004. godine mladog je nizozemskog redatelja Thea van Gogha koštala života.
Usred amsterdamskog užurbanog prijepodneva brutalno ga je ubio vjerski fanatik, Mohammed Bouyeri, imigrant iz Maroka. Bez kajanja je u van Gogha ispalio osam metaka i prerezao mu grlo. Događaj je potresao Europu i svijet.

Mladi Nizozemac, međutim, nije bio jedina žrtva svojeg filmskog uratka. Ayaan Hirsi Ali je u njegovu filmu glumila zlostavljanu muslimanku.
Na prsima ubijenog filmaša Bouyeri je ostavio poruku kojom poziva na njenu smrt. Prozvana je "fundamentalističkom nevjernicom" i "vojakinjom zla" za koju "više nema sigurnog mjesta".
To  je  bila poruka ubojice za kojeg je kasnije otkriveno da je dio ćelije povezane s fundamentalističkom mrežom koja se proteže diljem Europe.

Pod zaštitom nizozemske sigurnosne službe Hirsi Ali prebačena je u jednu vojnu bazu u Americi, u mjestu odsječenom od ostatka svijeta. Ipak, interes za nju bio je sve veći i sljedeće godine magazin Time ju je uvrstio na svoju poznatu listu 100 najutjecajnijih ljudi svijeta. Danas živi i radi u Washingtonu.

Ayaan Hirsi Ali je žena koja je s vrlo malo obrazovanja stigla u Europu, svladala nekoliko stranih jezika, postala sveučilišno obrazovana i zastupnica u parlamentu, a danas ne može nigdje bez tjelesnih čuvara. Da  je netko izmislio njen život ne bi mogao biti zanimljiviji i uzbudljiviji. Život doista piše najbolje romane.

Marko Plavčić 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.