Preskoči na glavni sadržaj

Dani karnevala: novo ruho Župskog karnevala

Župski karnevo je 36. put prošetao Stradunom i tako još jednom izmamio osmijeh na lica brojne publike.
 
Dubrovačka zima nezamisliva je bez tradicionalnog nastupa župskog karnevala. Karneval je osnovan 1981. godine kao reprezentativna karnevalska manifestacija, nastala na tradiciji pet manjih lokalnih karnevala Župe dubrovačke (Rijeka, Postranje, Brgat, Mlini i Plat). Svojim dosjetkama i šalama očarao je i Udruženje europskih karnevalskih gradova čijim članom je postao još 1991. godine.

Kako tada, tako i danas maškaravaju se i stari i mladi. To su dani realizacije temeljito razrađenih ideja koje su se prikupile mjesecima ranije. To su dani kada se uz pjesmu i smijeh šiju maštoviti kostimi i smišljaju poruke za testamenat, pri čemu se uvijek dobro pazi da se nekoga ne zaboravi. Prije svega to su dani veličanja prijateljstva, pjesme i smijeha. Živi se za karneval, točnije živjelo se za karneval.

Teško je ne primijetiti ubrzani razvoj općine Župa dubrovačka. Svako nekoliko nikne nova zgrada, kuća ili objekt. Broj stanovnika iz godine u godinu je veći i veći. Životni tempo je brz. Mladi ne stižu upiti svu tradiciju i običaje zavičajnog kraja. Činjenica je da se tradicija i običaji spomenu i obilježe, ali da li je to dovoljno da se plamen župskog karnevala ne ugasi?

Svjedoci smo prvog koraka tog puta koji je učinjen ove godine, kada se nespretno zaobišlo tradicionalno čitanje testamenta . Naime, umjesto prepoznatljivog župskog testamenta okupljeni puk je dočekala smotra maškaranih skupina iz raznih dijelova Hrvatske, pa tako pokoja i iz Župe. Ovim činom se Župski karnevo stopio s mnoštvom te pritom izgubio identitet vrijedan divljenja. Iz nepoznatog razloga karneval se mijenja. Međutim, nije svaka promjena ujedno i dobra promjena.

Hoće li Župski karnevo preživjeti i očuvati dušu kakvu smo godinama poznavali? Odgovor na to pitanje pokazat će naredne godine.

Nikoleta Zec

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.