Preskoči na glavni sadržaj

Intervju s Borisom Bošnjakom: Upornost i rad se uvijek nagrađuju

Boris Bošnjak je dokaz da još uvijek postoje mladi i perspektivni ljudi koji u Hrvatskoj vide budućnost


Zaposlenik Erste banke, diplomirani ekonomist te bivši dubrovački student, Boris Bošnjak, u Dubrovnik je došao iz Viteza u Središnjoj Bosni radi upisivanja na studij ekonomije. Diplomu je stekao na Američkom fakultetu RIT-u (Rochester Institute of Technology) prije tri i pol godine. Govori o vlastitom putu prema zavidnoj karijeri. Mlad i uspješan iznosi svoja iskustva kao potrebitosti za izgradnju ljepše budućnosti u Hrvatskoj.


Kako to da ste se odlučili za studiranje u Dubrovniku?
Razmišljao sam o više studija u Hrvatskoj. RIT, jedini američki studij ekonomije u Hrvatskoj, bio je među prioritetima. Glavni razlog radi kojeg sam se odlučio studirati u Dubrovniku na RIT-u je to što RIT Croatia studentima po završetku studija dodjeljuje dvije diplome, američku diplomu koju dodjeljuje Rochester Institute of Technology u New York-u i hrvatsku diplomu koju dodjeljuje RIT Croatia te su obje međunarodno priznate. Iz istih razloga sam uvidio više prilika te veću mogućnost izbora zapošljavanja po završetku studiranja. Pored toga, privukao me i sam Grad, njegova posebnost i bogata povijest.

Od kad ste zaposlenik Erste banke i što je opis vašeg posla?
U Erste banci radim od početka 2013. na poziciji mlađeg financijskog zastupnika u poduzetničkom centru u Dubrovniku. Ukratko, bio sam zadužen za odnose s manjim tvrtkama (micro tvrtke), obrtnicima i slobodnim zanimanjima. Zatim, od početka kolovoza 2014. radim kao zaposlenik komercijalnog centra u istoj poslovnici ali od tad sam zadužen za poslovanje sa SME tvrtkama (male i srednje tvrtke).

Jeste li obavljali stručnu praksu za vrijeme studiranja ili radili druge poslove prije zaposlenja u banci?
Jesam. Za vrijeme studiranja bili smo dužni obavljati stručnu praksu minimalno tri mjeseca godišnje. Radio sam nekolicinu poslova u različitim djelatnostima kao što su administrativni i komercijalni poslovi, ugostiteljstvo i prodaja općenito koji nemaju veze s bankom ali su indirektno povezane. Po završetku studija priliku sam dobio da se zaposlim kao pripravnik u Wüstenrot stambenoj štedionici gdje sam stekao prve temelje i znanja koja su usko povezana s bankarstvom. Tu sam radio do kraja 2012. kada se otvorio natječaj za posao u Erste banci.

Zašto ste odlučili prijeći iz Wüstenrot-a u Erste banku?
Imao sam određena iskustva iz različitih poslova ali banka je iz moje perspektive uvijek izgledala kao kompleksan sustav pun izazova i prilika što se u mom kasnijem iskustvu pokazalo točnim. Iako je posao financijskog savjetnika u Wüesternot-u bio jako zanimljiv i izazovan, znanje koje sam stekao na fakultetu kao i moje sposobnosti su u većim mjerama mogli biti, a i jesu izraženi u banci s obzirom da se banka sastoji od nekoliko različitih sektora koji su kasnije podijeljeni na nekoliko manjih direkcija unutar kojih postoje mogućnosti za obavljanje različitih poslova.

S obzirom da niste imali iskustva, kako vam je polazilo za rukom pri zapošljavanju?
Prije svega moja želja, a i edukacija koju sam stekao na studiju su me usmjerili u navedenom pravcu. Pored toga, imao sam starije prijatelje i poznanike koji su me savjetovali kako pristupiti pronalasku posla i na što se usredotočiti. Kada sam došao u poziciju pregovora za posao tu sam jasno prezentirao svoja iskustva, znanja, sposobnosti i ciljeve što su na koncu prepoznali moji bivši i sadašnji poslodavci. Moram priznati da je i sreća odigrala važnu ulogu jer se na natječaje prijavio pozamašan broj kvalitetnih i sposobnih ljudi.

Koliko važnu ulogu je pri tome odigrala vaša diploma i znanje stečeno na studiju, a koliko praksa?
Diploma kao ''ključ za prolazak kroz određena vrata'', zatim znanje kao temelj za izgradnju uspješne karijere se od velike važnosti pri zapošljavanju. S druge strane radna iskustva tj. praksa služila mi je kao alat za primjenu svih tih znanja u stvarnom životu. Ne mogu izdvojiti ni jedan element kao glavni jer su sva tri jako bitna i tvore jednu cjelinu koja, uz konstantno učenje i rad, tvori uspjeh.

Što planirate raditi u skoroj budućnosti?
S dvije godine radnog iskustva mislim da imam još dosta toga naučiti u banci tako da se u skoroj budućnosti vidim tu gdje sam sada trenutno. No, to ne znači da se ne želim okušati u nekim drugim branšama kao što su turizam, IT ili čak u vlastitom biznisu jer mirkolokacija u kojoj živimo nudi takve mogućnosti.

Što savijetujete studentima za bolju i uspješnu karijeru nakon završetka studiranja?
Savijetujem, prije svega, ulaganje u sebe samoga kao bitniji faktor za daljnje napredovanje. Smatram da bi svatko trebao izvlačiti i davati ono najbolje od sebe još za vrijeme studiranja. Treba koristiti sve što nudi fakultet uključujući i teriju i praktični dio. Potrebna je i vjera u sebe tj. samopouzdanje jer ako ne vjerujete vi sami teško će itko drugi.

Ivona Lukić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.