Preskoči na glavni sadržaj

Intervju s Krešimirom Macanom: Treba raditi pametno, a ne previše

Ugledni hrvatski PR stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i nove medije, Krešimir Macan, održao je predavanje na temu kriznog komuniciranja na Kampusu Sveučilišta u Dubrovniku. Osim o komuniciranju, za Punkt je progovorio i o novom premijeru, radu u Vladi te funkcioniranju vlastite firme.


Kako biste ocijenili javnu komunikaciju novog premijera Oreškovića?

- Odlična. Nitko ga ništa ne razumije kad ne zna hrvatski. Kad te nitko ništa ne razumije, ne možeš faliti. Šalu na stranu, on ima problem da kad sam nešto proba, onda fali. Tolike greške na hrvatskom čak i nisu problem, ali je sam pokušao biti duhovit i onda je nešto krivo preveo. Vjerujem da idući put sigurno neće koristiti google translate. Trebao bi se više oslanjati na pripremu i glasnogovornike, ljude koji jako dobro poznaju situaciju pa će mu biti puno lakše. Ipak, mislim da to nije presudno, bit će presudni rezultati i ono što radi. Njemu je veći problem taj odnos tko je šef, tko je prvi čovjek države. Naš je sustav takav da će imati više problema s internom komunikacijom. Vidjeli smo to i na slučaju Crnoja, trebalo im je dva dana da odluče o nečemu što je bilo jasno većini, a to je da to nije dobar primjer, da takav čovjek bude ministar branitelja. Zato se mora osloniti na ljude koji znaju ovaj posao i koji će mu davati prijedloge u realnom vremenu.

Na svom ste predavanju na Kampusu spomenuli kako ste radili u Vladi i kako se više nikad ne biste voljeli vratiti tamo. Koji su sve razlozi za takvu odluku?
- Bilo je to super iskustvo, samo preintenzivno. Bio je to odličan posao, drugi dan na poslu vam kažu da vas kupe autom i da letite u 'challengeru' i da idete vidjeti papu, tko to ne bi volio? Otvaraš autoput, upravljaš helikopterima, govoriš kuda će letjeti... Kao da film snimate. No, prođete to iskustvo i shvatite da ne ovisi sve o vama; ne može proći svaka ideja koliko god bila super, ima puno sukoba interesa i shvatite da je lakše raditi u atmosferi u kojoj vi odlučujete i nešto kontrolirate. Taj je posao trajao od jutra do sutra, telefon vam stalno mora biti uključen. Ne možete živjeti cijeli život tako. Šest mjeseci mi je bilo dosta da kažem vidio sam i sada idem nešto novo probati.

 
Postoji li nešto što biste voljeli da vam je netko savjetovao kad ste započinjali karijeru?

- Volio bih da mi je netko rekao da se manje nerviram. Znalo mi se događati da ja više radim srcem nego klijent. Njemu je svejedno što će izgubiti a ja se nerviram radi njega. Takav čovjek nije zavrijedio da se netko radi njega nervira. Previše sam radio, što nije minus, ali ne treba se ubijati. Treba puno raditi, ali ne treba previše raditi nego raditi pametno. Imam u sebi neki 'drive' i stav da ako se taj dan nisam premorio, da nisam ništa napravio. Također bih volio ponoviti ono što sam govorio i na predavanju; nemojte se plašiti reći da ne znate, da vam treba pomoć i radite s ljudima koji vam mogu bit inspiracija i koji vas poštuju.

Je li tako i u vašoj firmi?
- Kod mene u firmi svatko tko je oplakao je 'postao čovjek'. Moj je cilj da bude što manje toga, ali uvijek mora biti tog pritiska. Nije lako, ali moraš sazret a sazreš upravo kroz teške situacije. Tim je tu da pomogne, ne da sve radite sami. Nekad nam dođu izvrsne osobe, trude se, grizu, pate, a ne treba toliko patiti. Nitko od novog čovjeka ne očekuje savršenost, već da napravi ono što se od njega traži.

Da se morate baviti jedinim zanimanjem do kraja života, bi li to bili odnosi s javnošću, politika ili s obzirom na to da ste izuzetno skloni humoru, komedija?
- Bio bih član Državnog izbornog povjerenstva. Radiš jednom svake dvije godine, imaš super plaću, svi te poštuju, ne smije ti nitko pljunut. To je posao iz snova.


Dolores Brbora

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.