Preskoči na glavni sadržaj

Prijevoz u Dubrovniku

Javni gradski prijevoz je ekonomičan i pouzdan. Narančasti autobusi „LIBERTAS" voze u bilo koji dio grada. U Dubrovniku postoji 10 autobusnih linija sa kojima su povezani svi dijelovi grada, te je sam centar grada jako dobro povezan gradskim prijevozom sa svim ostalim dijelovima. Autobusno okretište se nalazi na predjelu Pile, koje je na samom ulazu u stare gradske zidine. Karte za javni gradski prijevoz se mogu kupiti direktno kod vozača ili na kioscima Libertasa koji se nalaze na predjelu Pile, Lapad, Gruž ili Mokošica. Moguće je kupiti karte koje vrijede sat vremena, 24 sata te za određeni broj vožnji. Preporučljiva je kupnja na kiosku kako bi se izbjegle gužve pri ulazu u autobus, a ujedno su i jeftinije. Djeca do 6 godina u pratnji odrasle osobe ne plaćaju javni gradski prijevoz. Također su česte kontrole, te na zahtjev službenog kontrolora javnog gradskog prijevoza karta se treba pokazati u suprotnom se plaća kazna u iznosu od sto kuna. Javni gradski prijevoz u Dubrovniku prometuje od pet sati ujutro do ponoći.

Alternativa javnom prijevozu je vožnja taxijem. Poprilično skuplja opcija, cijene su među višima u hrvatskoj, a ne zaostaju sa onima i u inozemstvu. Prednost je što je taxi prijevoz na raspolaganju cijeli dan i noć, bez obzira da li je rano ujutro ili kasno navečer, a i dovozi točno na određenu lokaciju.

S obzirom na to kako je Dubrovnik relativno malen grad ni pješačenje nije za odbaciti kao jednu od opcija. Cijeli grad se može propješačiti u relativno kratkom vremenu, premda u zimskom razdoblju ovo i nije preporučljivo ljeti dobro dođe s obzirom da su autobusi i taxiji pretrpani turistima, a i svjež zrak je daleko zdraviji od zagušljivog autobusnog i automobilskog prostora.


Vedran Radić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.