Recenzija: The man in the high castle

Nakon mnogih neuspjelih pokušaja zadnjih godina, nagrađivani roman Philipa K. Dicka, The man in the high castle napokon je doživio svoju ekranizaciju. Ovog ambicioznog, ali teškog i neizvjesnog projekta primila se američka TV kuća Amazon koja je krajem 2015. krenula s emitiranjem istoimene serije u deset nastavaka. Treba odmah reći da se radi o vrlo kompliciranom projektu predstavljanja alternativne budućnosti, ali Amazon i izvršni producent Frank Spotnitz napravili su izvrstan posao te serija, uz nekoliko mana i „rupa“u priči, vizualno izgleda besprijekorno.

Radnja je smještena u 1962., 17 godina nakon što su Sjedinjene Države izgubile u Drugom svjetskom ratu, a američki je kontinent podjeljen između Njemačke i Japana. I dok Nijemci kontroliraju istočnu obalu koja se sada zove Greater Nazi Reich, istočna obala je pod kontrolom Japana i zove se Pacific States. Između dvije okupirane zone, nalazi se uski pojas ničije zemlje zvan Neutralna Zona u kojoj su građani koliko-toliko slobodni, ali vlada nasilje i bezakonje. 

 

Velike pohvale idu Spotnitzu i redatelju Semelu koji odmah u prvoj epizodi uspijevaju dočarati mračni ugođaj života pod okupatorskom čizmom u svijetu u kojem se i najmanji prekršaj oštro kažnjava, a o poštovanju zakona brine se zloglasni njemački SS i japanska tajna policija Kempeitai. I dok se većina stanovnika pomirila s ulogom ratnih gubitnika, pa čak i počela odgajati svoju djecu u duhu novog svijeta, pokret otpora još uvijek tinja i baš on služi kao katalizator za daljnju priču koja se odvija paralelno na dvjema suprotnim stranama SAD-a. Tako u San Franciscu gledatelji upoznaju lik Juliane Craine, mlade žene koja spletom okolnosti dođe u posjed jedne od zabranjenih filmskih vrpca oko kojih se i vrti radnja serije te Franka Frinka, njenog dečka koji se svim silama trudi sakriti svoje židovsko porijeklo. Ubrzo se Juliana i Frank nađu u vrtlogu događaja koje ne mogu kontrolirati dok ih progoni nemilosrdni Kempeitaijev inspektor Kido, ujedno i jedan od najbolje portretiranih likova u seriji.

Tisućama kilometara od njih, u New Yorku živi Joe Blake, tipični primjerak nove generacije mladih Amerikanaca koji možda i govore engleski, ali su odgojeni u germanskom duhu kao pripadnici nove, arijevske rase. Njegov mentor i zapovjednik u SS-u je okrutni, ali briljantni obergruppenfuhrer John Smith, svojevrsni pandan inspektoru Kidou iz San Francisca. Ubrzo se Joe i Juliana Crane susreću u Neutralnoj Zoni, a priča se dodatno komplicira, pogotovo što u pozadini ovih događaja tinja iskra novog svjetskog sukoba, ovoga puta između dviju supersila pobjednica u ratu.

Ovo sve samo je mali dio doista prenatrpane radnje i baš je to ono što pojedini kritičari zamjeraju ovoj seriji. Mnogo je povijesnih događaja i povijesnih ličnosti ubačeno u samo deset epizoda , ali budući da je snimanje serije najavljeno za još nekoliko sezona, treba se nadati da će buduće epizode rasvijetliti neke događaje i dati im širi kontekst. Ovo je ujedno i jedina bitna zamjerka koja se seriji stavlja na teret dok se većina kritičara bavi redanjem pohvala, naročito na račun scenografije i kostimografije koje vjerno uspijevaju dočarati ambijent okupirane Amerike. Vrijedi još spomenuti i boje, tj. nedostatak istih što nije niti malo slučajno već je i to u službi portretiranja novog društva pa tako u prikazu svakodnevnog života dominiraju tamne nijanse sive, crne i smeđe dok je jedina „obojena“ stvar u gradu ogromna nacistička zastava koja krasi pročelje sjedišta SS-a.

The man in the high castle je jedna od najiščekivanijih serija prošle godine i, uspiju li naredne sezone zadržati visoke standarde iz prve, sigurno je očekuje svijetla budućnost na TV ekranima. Razlog za to je sigurno i tematika kojom se bavi, a koja je i danas aktualna u svijetlu kršenja ljudskih prava i privatnosti u ime sigurnosti, ali i povijesnog revizionizma koji, na žalost, još uvijek nije potpuno iskorijenjen. 

Davor Novevski