subota, 12. ožujka 2016.

Dubrovnik 2020 i djeca

Foto: Dubrovnik 2020
U narodu se kaže da su djeca budućnost. Ne samo djeca, nego i mladi. Nositelji napretka, nositelji novog. U svakom slučaju - nositelji promjena. Dakako, pozitivnih promjena. Upravo onih kojima se gradi bolja budućnost. Tom je misaonom putanjom očito prošla i spomenuta narodna izreka. 

Jedan bi dio javnosti rekao da se čini kako se upravo tom izrekom u radu vodi i Ured pripreme kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture. Taj dio javnosti zagovarao bi kako je Kandidatura, skraćeno Dubrovnik 2020, projekt koji je usmjeren na budućnost. Utemeljen na sadašnjosti, a nadahnut bogatom prošlosti Dubrovnika, projekt koji želi jednako bogatom učiniti i dubrovačku budućnost ne tako daleke 2020. godine. Budućnost, već je rečeno, nose djeca, pa je, čini se, nužno upravo se i njima obraćati i usmjeriti. Za njih razvijati programe poput radionica, filmskih projekcija, edukacija i sličnih kojima će se djeca upoznati s pojmom Europska prijestolnica kulture i razumjeti što ta titula znači za Dubrovnik. Što ta titula znači za njih.

Foto: Dubrovnik 2020
Drugi bi dio javnosti možda rekao kako narodna izreka stoji, ali ipak nije jedino nadahnuće za obraćanje djeci kada je riječ o Kandidaturi Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture. Promoviranje elitističkog projekta koji u javnosti, unatoč dobroj medijskoj pokrivenosti, ipak ostaje posvemašna nepoznanica. Želja da se do svijesti ostalih građana dopre uz nasmijana dječja lica koja i na odraslima izazivaju osmijeh. Priča se bolje prodaje, a djeci se nije naškodilo. Dapače, koja radionica i edukacija nipošto ne škodi. A doprinosi ljepšoj slici projekta Kandidature u javnosti. Mrštenje kada se vidi najava projekta poput onog Dječjeg vrtića Pčelica naziva „Čitaj mi“ ili pak najava posjeta projektnog tima Dječjem vrtiću „Ježić“ na Osojniku. Projekti kojima se jednim udarcem ubiju dvije muhe.

Koliko bi se još dijelova javnosti o ovoj temi moglo razlučiti? Tko zna. Zasigurno više od dva. U najmanju ruku ne smije se zaboraviti ni one koji o ovakvim i sličnim temama jednostavno ne razmišljaju. Nije ih briga. Kako god bilo, u svakom je slučaju poželjno razmišljati. Jedino se vlastitim naporima duha može doći do relevantnog i utemeljenog mišljenja. O projektu Dubrovnik 2020 i djeci, ali i o bilo čemu drugome. ''Mislim, dakle jesam'' izreka je francuskog filozofa Renea Descartesa. Misli li Dubrovnik o svojoj budućnosti na pravi način? To je na svakome da odgovori sam sebi.

Mislav Ćimić

Nema komentara:

Objavi komentar