Preskoči na glavni sadržaj

Dubrovnik 2020 i djeca

Foto: Dubrovnik 2020
U narodu se kaže da su djeca budućnost. Ne samo djeca, nego i mladi. Nositelji napretka, nositelji novog. U svakom slučaju - nositelji promjena. Dakako, pozitivnih promjena. Upravo onih kojima se gradi bolja budućnost. Tom je misaonom putanjom očito prošla i spomenuta narodna izreka. 

Jedan bi dio javnosti rekao da se čini kako se upravo tom izrekom u radu vodi i Ured pripreme kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture. Taj dio javnosti zagovarao bi kako je Kandidatura, skraćeno Dubrovnik 2020, projekt koji je usmjeren na budućnost. Utemeljen na sadašnjosti, a nadahnut bogatom prošlosti Dubrovnika, projekt koji želi jednako bogatom učiniti i dubrovačku budućnost ne tako daleke 2020. godine. Budućnost, već je rečeno, nose djeca, pa je, čini se, nužno upravo se i njima obraćati i usmjeriti. Za njih razvijati programe poput radionica, filmskih projekcija, edukacija i sličnih kojima će se djeca upoznati s pojmom Europska prijestolnica kulture i razumjeti što ta titula znači za Dubrovnik. Što ta titula znači za njih.

Foto: Dubrovnik 2020
Drugi bi dio javnosti možda rekao kako narodna izreka stoji, ali ipak nije jedino nadahnuće za obraćanje djeci kada je riječ o Kandidaturi Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture. Promoviranje elitističkog projekta koji u javnosti, unatoč dobroj medijskoj pokrivenosti, ipak ostaje posvemašna nepoznanica. Želja da se do svijesti ostalih građana dopre uz nasmijana dječja lica koja i na odraslima izazivaju osmijeh. Priča se bolje prodaje, a djeci se nije naškodilo. Dapače, koja radionica i edukacija nipošto ne škodi. A doprinosi ljepšoj slici projekta Kandidature u javnosti. Mrštenje kada se vidi najava projekta poput onog Dječjeg vrtića Pčelica naziva „Čitaj mi“ ili pak najava posjeta projektnog tima Dječjem vrtiću „Ježić“ na Osojniku. Projekti kojima se jednim udarcem ubiju dvije muhe.

Koliko bi se još dijelova javnosti o ovoj temi moglo razlučiti? Tko zna. Zasigurno više od dva. U najmanju ruku ne smije se zaboraviti ni one koji o ovakvim i sličnim temama jednostavno ne razmišljaju. Nije ih briga. Kako god bilo, u svakom je slučaju poželjno razmišljati. Jedino se vlastitim naporima duha može doći do relevantnog i utemeljenog mišljenja. O projektu Dubrovnik 2020 i djeci, ali i o bilo čemu drugome. ''Mislim, dakle jesam'' izreka je francuskog filozofa Renea Descartesa. Misli li Dubrovnik o svojoj budućnosti na pravi način? To je na svakome da odgovori sam sebi.

Mislav Ćimić
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više