Preskoči na glavni sadržaj

INTERVJU

Plesno-edukativna udruga CONVIVO: “Važno nam je raditi kvalitetno i kreativno”





Plesno – edukativna udruga Convivo za svoje članove organizira grupne i individualne plesne treninge različitih kategorija poput Stepa, Fit dancea, Show dance primjerice. Udruga nastoji promicati ples kao umjetnost, kulturu i zdravu životnu naviku kroz različite radionice, a nedavno su održali prvi samostalni nastup u kinu Sloboda. O osnutku, plesu i planovima rada udruge progovaraju nam voditeljice.

Na čiju je inicijativu osnovana udruga Convivo?
Dea: O vlastitoj plesnoj udruzi sanjali smo godinama, četiri plesačice, prijateljice, sanjarke, a sada i poslovne suradnice. Zamišljale smo što bismo sve organizirale, na koji način, čime bi se sve bavile i slično. San je postao stvarnost kad smo se u ljeto 2015. ponovno okupile u Dubrovniku nakon što su se Marija i Loreta vratile iz Splita i Zagreba sa studija, dok smo ja  i Belinda studirale u Dubrovniku. Nije trebalo puno dogovora ni razmišljanja jer smo odavno znale što želimo i samo je trebalo početi.

Zašto naziv Convivo? Postoji li neka simbolika možda?
Loreta: Iskreno, oko imena smo se dvojile, to je možda bilo najteže za odlučiti jer je trebalo udovoljiti zakonskim regulativama što bi značilo da su strana imena bila isključena, a htjele smo nešto lako pamtljivo, uočljivo i naravno nešto sa dubljim značenjem. Kad je naša Marija predložila latinsku riječ Convivo dvojbe više nije bilo i svima nam se svidjela „na prvu“. Inače Convivo na latinskom znači družiti se, vivo živjeti... Nama se simbolika svidjela jer opisuje našu ležernu atmosferu, želimo da se članovi osjećaju ugodno, te da se osim plesa i druže. Mi smo počele kao prijateljice pa sve tu skupa ima smisla.

Koliko udruga Convivo trenutno broji članova?
Marija: Trenutno brojimo oko 100 članova. A uskoro pokrećemo i grupu u Orašcu koju će trenirati naša Loreta.

Jesu li se članovi udruge i prije susreli sa plesnim treningom ili ima i početnih polaznika?
Loreta: Grupe su raznovrsne, od početnika do onih koji imaju nekog plesnog iskustva iza sebe što bi značilo da su svi dobrodošli. U Čilipima imamo i grupu koja trenira Step ples, a u tom području je naša Dea počela samostalno prije 4 godine u udruzi „Dea“ koju je sama osnovala dok je čekala na nas da se pridružimo.

Kako izgleda jedan plesni trening?
Dea: Niti jedan plesni trening nije isti i uvelike ovisi pripremamo li se za neki nastup, ili je početak godine pa više vremena treba posvetiti zagrijavanju ili se više fokusiramo na koreografiju. Svakako se trudimo uvoditi novine, stalno učiti nove stvari i napredovati, slušati želje plesača te koliko je moguće udovoljiti im.

Prvi samostalni nastup u kinu Sloboda je iza vas. Koliko je potrebno truda i rada da bi se takvo što ostvarilo?
Belinda: Ovaj plesni nastup prvenstveno smo organizirali za roditelje djece koji naporno treniraju kako bi na ovaj način vidjeli gdje to njihova djeca gotovo svakodnevno odlaze i što tamo rade, a naravno i za plesače posebice one kojima je ovo prvo iskustvo pozornice. Cilj nam je bio razbiti onu početničku tremu kako bi kasnije bile spremnije za druge nastupe većih razmjera.
Da bi se koregrafiju dovelo do savršenstva potrebno je uložiti puno truda, rada i vremena što naši plesači znaju, ali sve se to isplati u onom trenutku kad se popnete na pozornicu, unesete sebe u ples, pustite muzici da vas povede, a pokret se događa sam od sebe jer ste ga toliko dobro uvježbali. Pljesak publike, reflektori, kostimi, šminka i trenutak blještavila i ponos na rad koji ste ostavili iza sebe... sve to vrijedi tog trenutka na pozornici kojeg mogu shvatiti samo oni koji su bili tamo!
Iza sebe imamo i nastup na Dubrovačkom zimskom festivalu te Danu mladih 2015, a nadamo se sličnim angažmanima u budućnosti i posebne koreografije pripremamo u tu svrhu.

Nedavno ste organizirali i radionicu Male škole šminkanja. Jeste li zadovoljni njenim ishodom?
Marija: Prezadovoljni smo odazivom za Malu školu šminkanja, a za odličan ishod najzaslužnija je voditeljica radionice, naša šminkerica i neizostavni dio backstage-a Deša Glanz.
Deša je inače skromna, ali vrlo iskusna, kreativna i precizna. U subotu, 05.03. najavljena je još jedna radionica na kojoj će fokus biti večernja šminka, a obzirom na veliki odaziv i zanimanje vjerujem da ćemo ponoviti radionice kroz izvjesno vrijeme.

Koji su Vam planovi za budućnost?
Belinda: Planova za budućnost ne manjka, a nadamo se da će se oni i ostvariti! Važno nam je raditi kvalitetno i kreativno, ići ukorak s vremenom i imati zadovoljne članove.
Jedna smo od rijetkih plesnih skupina koji imaju veliku seniorsku grupu koja može ponuditi zanimljiv i atraktivan nastup za svaku prigodu pa se nadamo zanimljivim suradnjama i angažmanima.
U ožujku kreće naš projekt „Upoznaj Zdravka“ kojeg financira Grad Dubrovnik, a koji za cilj ima promovirati važnost zdravog načina življenja i prehrane.
Već planiramo nastup na Forumu mladih u travnju, ali i završni nastup ove sezone u lipnju koji će biti pravi show sa različitim gostovanjima, ali nećemo previše odmah otkrivati.

Paula Sambrailo

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.