Lice poznato, glas također. Godinama je Vedran Benić u svojstvu novinara, izvjestitelja ili u posljednje vrijeme ravnatelja HRT-ovog centra Dubrovnik, posebnim stilom prenosio zbivanja, sjećanja, istraživanja mjesta, ljudi i događaja dubrovačkog kraja. Priloga nebrojeno mnogo, radijskih, televizijskih, javljanja s terena, emisija uživo... Sve to dio je dugogodišnjeg rada poznatog novinarskog lica koje nakon 45 godina odlazi u zasluženu mirovinu.
U velikoj brojci koja ga je dovela do vremena kada treba proslaviti minuli rad i nazdraviti nekim novim izazovima, našlo se mjesta i za nezaobilazan honorarni rad u kojem se „peče“ zanat, „bruse“ literalne oštrice i gradi iskustvo neophodno za izazove koje donosi novinarstvo. Iako je odlazak u mirovinu „ pao“ upravo na 1.travnja i iako je na pozivnicama bilo istaknuto da nije riječ o prvoaprilskoj šali, za šalu, dosjetke, uspomene i smijeh bilo je i vremena i želje pa je krug prijatelja i kolega u Tovjerni Sesame, gdje je upriličen oproštaj, iz trena u tren bio sve veći. Doajen dubrovačkog novinarstva tijekom svog rada često je bio i revolucionar i entuzijast, a nerijetko i inovator dubrovačke medijske scene.
Odlazak u mirovinu trebao bi značiti odlazak na zasluženi odmor, pogotovo u novinarskom poslu, no upravo novinarski posao u svoj svojoj posebnosti veže čovjeka i na neki način, ne dozvoljava mu konačni odlazak. Mlađe kolege pamtit će Vedrana Benića i kao sveučilišnog profesora koji ih je uveo u svijet medija, a bez obzira na činjenicu da je stiglo vrijeme za mirovinu, ovaj pravi zaljubljenik u novinarstvo zasigurno će pronaći način za još dugo vremena biti dijelom dubrovačkog radijskog i televizijskog novinarstva.
Suzi Sokol
Primjedbe
Objavi komentar