Preskoči na glavni sadržaj

Suzana Violić: Moj životni san bit će potpun nakon stjecanja sveučilišne diplome

Dvadesetogodišnja Dubrovkinja i Miss Adriatic turizma 2015., Suzana Violić sudjeluje u natjecanju za Miss Hrvatske. Kako teku pripreme i kakav je osjećaj natjecati se zajedno sa sestrom, otkrila je u razgovoru.

Foto: Karlo Hečimović

Kakav tip treniranja preferirate?
Pratim treninge svjetskih modela koje sudjeluju u revijama Victoria Secreta. Njihov izgled mi se jako sviđa, a vježbe koje one rade nisu preteške, a definitivno su učinkovite.

Koliko često trenirate?
Treniram tri puta tjedno s danom pauze između svakog treninga. 

Pazite li na prehranu?
Trudim se hraniti zdravo, rijetko kad me možete vidjeti kako jedem brzu hranu. Preferiram kuhanu hranu, salate i voće. Od pića najviše pijem vodu i zeleni čaj.

Kakav je način treniranja neposredno prije natjecanja?
Vježbam jednako kao i prije, jer mislim da stalno treba raditi na sebi. Prije natjecanja je motivacija veća, pa onda više pazim na to kako radim pojedine vježbe.

Mislite li da geni utječu na vanjski izgled?
Mislim da geni imaju velik utjecaj. Ako ste skloni debljanju, teško ćete biti manekenka, u tom slučaju su potrebna velika odricanja u ishrani. Oni koji nisu skloni debljanju u većoj su prednosti za ostvarivanje svog cilja.

Koje su prednosti i mane sudjelovanja na natjecanjima ljepote?
Prednosti su što upoznate puno novih ljudi, otvore vam se brojna vrata, doživite neprocjenjiva iskustva i puno putujete. Osjećaj koji imam dok  radim što obožavam za mene je neprocjenjiv. Mnogi ljudi imaju predrasude o manekenkama koje uopće nisu istinite, primjerice da su sve umišljene. Imam iskustva s curama koje se ne bave ovim poslom i onda gledaju na manekenke, s dozom ljubomore. Mislim da to nije potrebno, jer svatko od nas može baš sve što zacrta, ako su želja i trud veliki.


Foto: Dzemila Dilberović

Kako sebe vidite u budućnost?
Kao uspješnu ženu, kako u privatnom tako i na poslovnom planu.

Možete li reći da živite svoj san?
Mogu, jer ući u prestižno natjecanje kao što je Miss Universe je ostvarenje mog životnog sna. Ipak, moj san će biti potpun nakon stjecanja sveučilišne diplome.

Što po Vama krasi Miss Universe?
Prije svega ljepota, ali ne samo fizička već i unutarnja. Ta osoba mora biti vrlo pametna, ambiciozna i svjesna odgovornosti, ali i odricanja koje titula nosi. Ipak, to nije samo titula, to je posao u kojem život živiš punom brzinom. Jedan dan si kod kuće, drugi u Zagrebu, treći u Dubaiju...

 Tko Vam pruža najveću podršku?
Moja obitelj i najbliži prijatelji su uvijek uz mene.


U natjecanju sudjeluje i Vaša sestra Valentina, utječe li to na sestrinski odnos?
Utječe, ali na bolje. Zbog ovog natjecanja smo se još više povezale, ako ona pobjedi bit ću presretna, kao da sam ja. Jedna drugoj smo podrška i ne gledamo se kao suparnice.

I za kraj tko su po Vama najbolje dosadašnje misice?
Zaista mi se teško odlučiti jer su sve prekrasne, uspješne i s razlogom su bile nositeljice titule.



Laura Rakuljić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.