nedjelja, 1. svibnja 2016.

EDIN KARAMAZOV: Lutnja je samo ljubavnica, moja zakonita supruga je gitara



Svjetski poznati i priznati glazbeni virtuoz na gitari i lutnji Edin Karamazov proteklog tjedna bio je gost Dubrovačkog simfonijskog orkestra s kojim je, pod ravnanjem Tomislava Fačinija, u petak, 29. travnja, nastupio u dubrovačkoj Dominikanskoj crkvi. Karamazov je dobitnik mnogih prestižnih glazbenih nagrada, a posebnu svjetsku pozornost, i zainteresiranost široke svjetske publike, stekao je 2006. godine, kada je sa Stingom snimio album „Songs from the Labyrinth“.

Vaš posljednji posjet Dubrovniku bio je prošloga ljeta, kada ste nastupili na 66. Dubrovačkim ljetnim igrama, međutim, prije desetak godina bili ste nam stalni gost. Kakav je osjećaj ponovo biti u Gradu?

U Dubrovniku se osjećam kao kod kuće, jer sam imao prilike svirati na Stradunu. Kada netko dio svog života provede na samoj gradskoj ulici, osjeti kamen, prolaznike, vjetar, kišu, tada se uistinu počinje osjećati kao dio grada. Uvijek mi je ogromna radost doći u Dubrovnik, ovoga puta posebno jer sam imao priliku surađivati s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, što je, neću reći ozbiljnije, ali svakako drugačije od muziciranja na Stradunu.

Baš u vrijeme kada ste s ansamblom „Fiori Musicali“ nastupali na Stradunu, istovremeno ste sa Stingom pripremali zajednički album „Songs from labirinth“. Koliko je ta suradnja važna za Vašu karijeru?

Upravo tako, paralelno sam sa Stingom završavao naš zajednički album, koji je izašao te zime. Ta suradnja mi je značila jako puno, jer sam dobio jedan novi dio publike. Naime, glazba koju ja sviram nije na taj način popularna, čak mogu reći da je pomalo zapostavljena i zaboravljena. I sama lutnja zapravo je muzejski instrument, koji između ostalog, također ima poveznicu s Dubrovnikom, gdje se svirao leut. Ima puno lijepe, stare, originalne glazbe koja je pisana za lutnju, međutim , posebno mi je zanimljivo na lutnji izvoditi suvremena glazbena djela. Ali, svakako, album sa Stingom donio mi je širu svjetsku pozornost.

Uz lutnju, svirate i akustičnu i električnu gitaru. Osim očigledne razlike u broju žica, na koji biste način mogli opisati razliku u muziciranju na tim instrumentima? 

Gitara je moja zakonita supruga. Ona ima onih svojih šest žica, svoj sklad, simetriju. Gitara je postojanija i jednako zvuči u Dubrovniku, Zagrebu, Los Angelesu, za razliku od lutnje koja je prilagodljiva, kao da se mijenja sa svakim gradom. Prava ljubavnica.“ (smijeh) 

Puno putujete i promijenili ste veliki broj adresa stanovanja. Tako ste došli na ideju o vrlo zanimljivoj izložbi?

Da, tijekom godina sam prikupio lijepi broj pisama i različitih paketića koje sam primao na svim mojim dosadašnjim adresama, kojih je uistinu mnogo. Bilo je godina kada sam paralelno živio u nekoliko gradova u različitim državama. Namjera mi je te poštanske pošiljke uobličiti u jednu simpatičnu izložbu. Možda bi pravo vrijeme za to bilo pri kraju karijere, kada dobijem Porina za životno djelo.“ (smijeh)

Koji su vaši planovi u bliskoj budućnosti? Nastavlja li se uspješna suradnja sa Stingom i kada Vas ponovo možemo očekivati u Dubrovniku?

Sting i ja imamo jedan novi projekt i nadam se da ćemo ga uskoro i dovršiti. Trenutno smo stali na sedam novih pjesama. S druge strane, na otoku Zlarinu, kod Šibenika, kolega i ja pokrenuli smo našu izdavačku kuću i radimo nove projekte. Nekoliko njih trenutačno čeka objavljivanje, a ovoga ljeta snimamo četiri nova CD-a. Sve su to vrlo ozbiljni projekti, tako da zapravo radim kao nikada do sad. Što se Dubrovnika tiče, upravo sam dogovarao i neka snimanja s „Dubrovačkim simfonijskim orkestrom“, tako da vjerujem da se ubrzo vidimo.

Alan Lasić

Nema komentara:

Objavi komentar