Preskoči na glavni sadržaj

Euro 2016. - isto mjesto, ista nada




Francuska, 18 godina nakon povijesnog rezultata Ćirinih sinova, reprezentacija Hrvatske vraća se na iste one stadione na kojima je ispisala jednu od najvećih priča u sportskoj povijesti. U Francusku se tada otputovalo s malo optimizma. Igre u kvalifikacijama bile su loše, a odlazak na Svjetsko prvenstvo izboren je tek u dodatnim kvalifikacijama s Ukrajinom. Udrana igla reprezentacije, Davor Šuker, većinu je sezone prosjedio na Realovoj klupi za zamjene, drugi napadač Bokšić se (opet) ozlijedio, a golman Ladić bio je predmet kritika zbog sve lošijih obrana. Mjesec dana kasnije, kući su se vratili s brončanom medaljom oko vrata koa najuspješniji debitanti u povijesti Svjestskih prvenstava.

Brojni nogometni analitičari i sportski novinari uporno pokušavaju usporediti brončanu i ovu današnju generaciju, ali to je doslovno nemoguće. Ne samo da se nogomet u ovih dvadesetak godina dramatično promijenio, nego je i profil igrača koji nastupaju za nacionalnu vrstu potpuno drukčiji. Tadašnja generacija bila je ipak „nogometno“ jača, s mnoštvom znalaca koji su pod vodstvom karizmatičnog Ćire činili stroj koji je, unatoč realnim nedostacima, savršeno funkcionirao.
Današnja reprezentacijaa, skupina je vrhunskih pojedinaca od kojih gotovo svi nastupaju za ugledne europske klubove. Imena kao što su Modrić, Kovačić, Rakitić, Mandukić ili Perišić svakog vikenda pune, ne samo domaće, već i strane sportske rubrike. Pa opet, kao da nedostaje „ono nešto“, onaj sitni faktor kohezije koji će od talentiranih pojedinaca napraviti vrhunsku ekipu kadru uhvatiti se u koštac i s najjačim reprezentacijama Starog kontinenta.

Možda su taj kohezivni faktor upravo navijači kojih će ovoga puta biti nikad manje, barem što se velikih natjecanja tiče. 2006. u Berlinu ih je, što na ulicama, što na tribinama, bilo više od sto tisuća, dok se ove godine očekuje možda i deset puta manja brojka. Poznati su problemi HNS-a s navijačima koji Savezu zamjeraju brojne stvari, od odnosa prema Splitu do samovolje jednog čovjeka koji bira i tjera izbornike kako mu se prohtije. Žalosno je ipak da će se rat na relaciji Šuker/Mamić – navijači, prelomiti preko leđa onih koji to nisu zaslužili, a to su reprezentativci.

Igrači bi morali naći načina da se izdignu iz svega toga i odigraju turnir na najbolji mogući način. Nitko od njih ne traži broncu i ponavljanje '98., čak niti četvrfinale nije imperativ. Ali imperativ mora biti pošten donos prema nacionalnom dresu, igra do zadnjeg atoma snage, a tada sigurno ni rezultat neće izostati.

                                                                                                                         Davor Novevski

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.