subota, 7. svibnja 2016.

Kako učiniti stres prijateljem

Godinama se mislio kako stres čini ljudima bolesnim. Da povećava rizik od svega – od obične prehlade do srčanih oboljenja. Pretvarajući tako stres zapravo u neprijatelja. Ljudsko mišljenje danas je podjeljeno u vezi stresa. Istraživanje provedeno od Sveučilišta Harvard, jedno je od prvih koje potaknulo pitanje o cijelovitom pristupu stresu. Ovo istraživanje pratilo je 30 tisuća odraslih u SAD-u u trajanju od 8 godina.


Stres kroz godinu dana
Počelo je pitajući ljude koliko su stresa doživjeli u prošloj godini i da li vjeruju da je stres štetan za njihovo zdravlje. Tada su uzeli podatke tko je umro i otkrili su da ljudi koji su doživjeli puno stresa u prošloj godini imaju 43 posto povećan rizik od umiranja. Ali to je bilo bitno samo za one ljude koji su vjerovali da je stres štetan za zdravlje. Ljudi koji su iskusili puno stresa, ali nisu vjerovali da je štetan, nisu češće umirali. Zapravo, oni su imali najniži rizik umiranja od svih ispitanika studije, uključujući one sa relativno malim stresom iz prošle godine. Istraživači su u vremenu od osam godina praćenja smrtnih slučajeva procijenili da je oko 100 tisuća Amerikanaca umrlo prije vremena, ali ne od stresa nego od uvjerenja da je stres štetan za zdravlje. To je oko 20 tisuća smrtnih slučajeva godišnje. Sad ako je procijena točna, onda je uvjerenje o štetnosti stresa 15. najveći uzrok smrti u SAD-u. Sada se postavlja pitanje da li može promijena u razmišljanju o stresu napraviti osobu zdraviju? Struka kaže DA. Kada čovjek promijeni vlastito mišljenje o stresu, može se promijeniti i odgovor tijela na stres. Tako npr. udaranje srca znači spremanje na akciju. Ako dišete brže, nije nezdravo. To samo znači da više kisika dolazi do mozga. Ljudi koji su naučili da stresni odgovor smatraju kao nešto korisno za izvođenje, doživjeli su manje stresa, manje tjeskobe i više samopouzdanja.

Stav o stresu
Nova nauka o stresu tako dovodi do zaključka da je veoma bitno kako se postaviti prema stresu. Tako stres može učiniti čovjeka društvenim. Da bi ova strana stresa, bila razumljiva, potrebno je uključiti i hormon koji se zove oksitocin, nadimka „hormon za maženje“, pošto se on pušta kod grljenja. Ali to je samo jedan mali dio onoga za što je oksitocin zadužen. Oksitocin je živčani hormon. On „spaja“društvene instinkte vašeg mozga. Stvara žudnju za dodirom sa prijateljima i obitelji. Pojačava empatiju, te sprema na pomaganje i pružanje potpore drugim ljudima. Većina ljudi ne zna da je oksitocin hormon stresa. Hipofiza pumpa taj hormon kao dio odgovora tijela na stres. On je podjednako sastavni dio odgovora na stres kao adrenalin koji čini srce da kuca. I kad se oksitocin oslobađa u stanju stresa, on motivira za traženjem podrške. Tako biološki stresni odgovor nagovara čovjeka da s nekim podjeli svoje osjećanja. Kad je u životu teško odgovor na stres od čovjeka hoće da je okružen ljudima kojima je stalo do njega. Oksitocin ne utječe samo na mozak, utječe i na tijelo. Jedna od njegovih glavnih uloga u tijelu je da štiti kardio-vaskularni sustav od oboljenja prouzrokovanih stresom. To je prirodni lijep protiv upale. Najzanimljivi je pak učinak na srce. Srce ima receptore za ovaj hormon, a okistocin srčanim stanicama pomaže da se obnove i ozdrave od svake štete izazvane stresom. Ovaj stresni hormoni jača srce, a sve fizikalne prednosti hormona poboljšane su putem društvenog kontakta i društvene podrške. Stresni odgovor tako u sebi ima ugrađen mehanizam za otpornost na stres, a taj mehanizma se zove ljudska povezanost.


Marko Roško

Nema komentara:

Objavi komentar