Amerika, točnije Sjedinjene Američke Države, u svijetu su se zbog svoje povijesti i postignuća nametnule kao jedna od zemalja u kojoj se snovi ostvaruju. U svakidašnjem govoru se ustalila i fraza „American dream“ koju svi, barem jednom u životu, žele doživjeti. No, zašto je to tako ili možda važnije pitanje, da li je to usitinu tako? U vrijeme velikih svjetskih ratova Amerika se pokazala obećanom zemljom iz razloga što nije sudjelovala direktno ni u jednom od njih. Zbog toga su mnogi europljani otišli „trbuhom za kruhom“ i potragom za bolju budućnost svojih obitelji. Na tom putu neki su bili sretne ruke i uspjeli u svom naumu, dok je drugima Amerika zadala teške muke i na koncu im priuštila samo bolnu smrt.
Propusnica za ulazak u obećanu zemlju tada je bio otočić Ellis Island. Smjestio se južno od Manhattana na rijeci Hudson i administrativno pripada i New Yorku i New Jerseyu. Doseljenicima je to bio novi dom, u kojem su prolazili kroz temeljite provjere. Naime, koncentracija ljudi koja je željela ući u SAD bila je velika, pa su mnogi od njih proveli nekoliko noći spavajući na drvenim krevetima okruženi velikom količinom vlage i zime. Takvi uvjeti potiču nastanak mnogih bolesti, što se i dogodilo, pa su mnogi od njih na tom mjestu izgubili živote. Danas se na Ellis Islandu nalazi mali muzej u kojem suosjećati zajedno sa ljudima koji su proživjeli svoje trenutke na tom otoku. Mogu se pronaći sobe sa starim krevetima, umivaonicima, toaletima i kovčezima. Također, svatko tko želi može pronaći nekog svog pretka koji je prošao kroz ovaj otok. Najdirljivija atrakcija su zidovi koji se nalaze u hodniku na drugom katu, po kojima su imigranti ispisivali svoja imena i iskazivali neka najdublja osjećanja.
Nadomak Ellis Islandu, na drugom grebenu smjestila se rimska božica Libertas, poznata kao Kip slobode. Jedan je od simbola SAD-a i predstavlja personifikaciju slobode. Božica u uzdignutoj ruci drži baklju, a ispod druge „tabula ansata“ (votivna ploča sa zakonima), na kojoj se nalazi datum potpisivanja Američke deklaracije o neovisnosti. Ispod nogu nalazi se prekinuti lanac koji simbolizira stjecanje slobode, odnosno neovisnost SAD-a. Broj posjetitelja koji se može popeti na krunu je ograničen, zbog toga što se kip popravljao nekoliko puta. Za uspon na prijedestal potrebno je kupiti kartu dva tjedna unaprijed, a na krunu čak mjesec dana prije. Posjetitelji mogu uzeti predah uz šetnju oko kipa. U kružnoj šetnji može se opustiti uz očaravajući pogled na Manhattan i uslikati koja slika s kipom ili pak „baciti“ pogled s dalekozorom. Iza božicinih leđa nalazi se lijepo uređen park i neizostavna suvenirnica.
Ploveći preko tajanstvene rijeke Hudson, pristaje se u srce New Yorka, donji Manhattan. Slika se odmah počinje mijenjati. Dvanaesti je mjesec. Najednom se pojavljuje mnoštvo auta, bicikla i ljudi. Slika pomalo postaje prenatrpana za one koji na ovakav ritam života nisu naviknuli. Pogledom u daljinu u vidno polje upadaju dva najveća mosta, Brooklyn Bridge i Manhattan Bridge. Svaki od njih protočan je na dva kata. Gornja strana rezervirana je za automobile i pješake, dok autobusi mogu voziti samo donjom stranom. Iako vlada prometni kaos, svako poštuje prometna pravila i zna svoje mjesto u prometu.
Brooklyn. Četvrt poznata po kriminalu i bandama, danas postaje najpoželjnije predgrađe u kojem svoje dane života rado provode studenti. Vrvi mladenačkim kafićima i idealno je mjesto za noćni izlazak nakon Manhattana.
Queens i dalje slovi kao najopasnija četvrt u gradu. Vozeći se kroz njega ne može se vidjeti nikakva raskoš. Samo socijalne zgrade koje se mogu prepoznati po ciglastoj građi sa klimama o prozorima. Takve zgrade specifične su za New York, jer u njima stan mogu dobiti samo socijalni slučajevi.
Zaista je nevjerovatna lepeza različitih kultura na koju se može naići vozeći se New Yorškim ulicama. Posebna četvrt je pak ona gdje žive ortodoskni židovi prije ulaska u Brooklyn. Muškarci po kolnicima užurbano šeću u svojim prepoznatljivim“haljinama“ i kapicama, dočekujući svoju djecu da dođu iz škole. Cijelim kvartom ne može se vidjeti ni jedan natpis na engleskom. Sve je izričito napisano židovskim pismom.
Ulicu dalje se nalaze muslimani, te je također sve u znaku arapskog pisma. Ono što je najzanimljivije i u jednu ruku iznenađujuće za vrijeme u kojem živimo jest činjenica da vlada nevjerovatna sinergija između te dvije kulture.
Svoje četvrti imaju kinezi i talijani. Popularno se nazivaju China Town i Little Italy.
Ulice China Towna vrište „švercerima“ lažnih marki i na prvi pogled djeluju dosta nečisto, a kinezi pomalo smiješno. No i ova četvrt ima svoje draži i specifična je na sebi svojstven način. Posebno se ističe popularna kineska hrana, koju kad se proba, shvati se zašto je toliko poželjna na američkim trpezama. U samom srcu China Towna nalazi se Little Italy, koja se smjestila jednoj malo ulici i posjeduje nekoliko restorana sa talijanskim specijalitetima.
U dućanima diljem Manhattana sve je spremno za najveći kršćanski blagdan u godini, Božić. Svjetina užurbano juri za predbožićnim poklonima i namirnicama, koje su potrebne da se stvori potpuni božićni ugođaj. Šetajući malo sjevernije gužva postaje sve veća. Promet predstavlja pravu glavobolju za vozače auta, sirene odjekuju ulicama, a najviše se čuju zvižduci newyorških policajaca. Prateći svjetla i reklame, dolazi se do najvećeg gradskog „cirkusa“, Times Squarea. Smjestio se na križanju dviju najpopularnijih ulica: Broadwaya i Sedme Avenije. Ovaj trg je centar svjetske zabavne industrije i dom je mnogim restoranima, kazalištima, hotelima, te je ujedno jedna od najvećih poslovnih četvrti u New Yorku. Iako je glavna newyorška atrakcija, može predstaviti pravu noćnu moru zbog napadnosti svjetala, boja i vječnih gužva.
Nadomak Times Squarea, samo ulicu dalje, svoje utočište našao je Rockefeller Center. Mjesto poznato kao jedan od najvažnijih poslovnih centara. U njegovom okružju nalazi se Radio City Hall, te medijski gigant NBC News. Rockefeller Center dnevno primi oko 175.000 posjetitelja, a mnogi svoj posjet New Yorku planiraju baš nekako oko Bozica. Prvenstveno zbog božićnog drvca, u arkadi Centra. Definitivno najljepši događaj u to vijeme je paljenje svijetala na najvećem američkom drvetu početkom prosinca. Tradicija paljenja svjećica traje već 70 godina. I naravno nezaobilazno klizalište koje se nalazi podno blještećeg drvca. Ipak, najviše se izdvojio mjuzikl Christmas Show koji se igra u Radio City Hallu. Ukoliko se u to vrijeme nalazite u New Yorku, to je nezaobilazna stanica. Za ovaj jedinstveni show potrebno je rezervirati kartu mjesecima unaprijed, te se naoružati strepljenjem kako bih preživjeli dugometražne redove. No na kraju se svaka minuta čekanja isplati.
Nekoliko ulica niže, prolazeći kroz gigantske nebodere nailazi se na newyorškog diva, Empire State Building. Tisuće turista, a svi imaju isti cilj, dolazak na zadnji kat zgrade s kojega se pruža jedinstven pogled na New York i rijeku Hudson. Napokon se mogu osjetitit zrake sunca na iscrpljenim licima. Da barem taj trenutak traje zauvijek. Silaskom na ulicu nestaje i sunca. Tu i tamo pokuša se progurati kroz neki manji neboder, ali neuspješno.
Skroz na sjeveru, na gornjem Manhattanu smjestila se zelena ljepotica, Central Park. Posebnost u ovom parku leži u jezerima koji se nalaze u njemu te u vrijeme Božića poznato klizalište koje turisti rado posjećuju. Na svakom koraku mogu se vidjeti vjeverice koje su nevjerovatno susretljive sa ljudima. U parku je strogo zabranjeno pušenje kao i u svim drugim objektima, restoranima i kafićima.No prava je noćna mora i krajnje iscrpljujuće ovaj park propješačiti. Preporuča se iznajmljivanje bicikla. Na desnu stranu Central parka izlazi se do najpoznatijeg muzeja, Museum of Natural History. A samo dvije ulice naprijed Museum of Modern Art.
Od svih silnih znamenitosti često se vrlo brzo ogladni. Bilo gdje da se krene može se naići na neke od svjetski poznatih lanaca brze hrane: McDonalds, Burger King itd. Što je najposebnije za New Yorku su Mobile Food Carts, kućice sa brzom hranom koje nude svjetski poznate hot dogove, krafne , pržene lignje, ušećerene bademe itd.Ipak, kad se nalazite u New Yorku pod „must have“ je pojesti nešto iz: Taco Bella, KFC-a, Wendys, Subway i ShakeShack.
Poznati američki retoričar i pisac Fran Lebowitz u potpunosti je bio u krivu kada je izjavio da ukoliko se ide u Ameriku da se ponese vlastita hrana. Doživjeti ovu hranu jednako je bitno kao i posjetiti sve turističe atrakcije. Na kraju, nisi bio u Americi ako nisi pojeo barem neko „smeće“ od hrane.
Vesela Šegvić
Primjedbe
Objavi komentar