subota, 4. ožujka 2017.

Ante Džamarija: „Više me privlači glazba i maksimalno ću joj posvetiti svoje vrijeme”

Ante Džamarija student je  druge godine PDS Mediji i kultura društva, član Klape Kaše i basist u mnogim drugim projektima.


Član ste Klape Kaše koja je nedavno proslavila 10 godina djelovanja. Kako i zašto ste se uključili u klapu?

Ja sam u Klapi već 5 godina, Klapa je već postojala 5 godina prije, 10 godina je puno. Svirao sam u više bendova, a oni su u to vrijeme trebali kontrabasistu i bas glas. Znao sam neke članove pa su se sjetili mene. Pošao sam na kavu sa Vickom Dragojevićem, on mi je iskreno rekao: „ Mi želimo nakon pet godina Klapu dignuti na višu razinu, osvojili smo Omiš (46.FDK Omiš, apsolutni pobjednici, prva nagrada žirija i publike), trebamo basistu, ti si mlad, dođi na probu da probaš“. Ja sam došao na probu, njima se svidilo i nastavili smo raditi i napredovati.

Kako ste proslavili?

Zbog obaveza još nismo to lijepo to proslavili. Imamo nešto u planovima za ovo ljeto. Ali interno smo imali malu zabavicu.

Što Vašu klapu čini posebnom u usporedbi s drugima na sceni?

Mislim da Klapa Kaše svakako nije tipična, ima svoj poseban zvuk, ima poseban materijal dubrovačkog kraja koji je još uvijek neistražen, a koji je jako bogat i specifičan. To oslanjanje na Dubrovnik je u startu netipično. Vicko stalno kreira, zapisuje i obrađuje stare napjeve koje nalazi iz raznih izvora. Od Kuhačeve zbirke koju je on zapisao do gospođa u Konavlima koje su mu pjevale neke kratke melodijice koje je on kasnije uobličio u pjesme s kojima mi nastupamo stalno i forsiramo i koje smo snimili na prvom acapella albumu „Tragom republike“. Sad pripremamo „Tragom republike II“. To je jedan, ja bih rekao, jako ozbiljan projekt.To je nešto što je reći ću fakat, fakat vrijednost, etno materijal, čista umjetnost. Ja sam jako sretan pogotovo kad radimo taj acapella dio.


(Slika 1 - Klapa Kaše)


Što mislite o  glazbenoj sceni i kako se istaknuti?

Mislim da u pop sceni nema toliko prostora za bit poseban, ima ali ta scena traži neku uniformiranost. Ona reže sve ono što je različito. Sami festivali za koje se prijavljuješ režu razlike. Tjeraju te da produkcija bude kako oni žele, a komentari su: „čekajte malo nemate bubnjeve na toj pjesmi kako će te doći na festival“, „ta pjesma mi je staromodna“, „ta pjesma mi je previše dalmatinski stil“. Samim tim se reže dio jedinstvenosti. To nam se ne sviđa.


Dio si  spota u Otipisanimatorovoj novoj pjesmi Dama. Možeš li nam reći nešto o tom iskustvu?

Dubrovačka scena općenito je jako bogata, postoje jako dobri ljudi ovdje i rade posebne stvari. U tom spotu sudjeluju dragi ljudi, muzičari i drugi. Pozvao me tako što je rekao „ej ti si kontrabasist, želio bi imati jednog ozbiljnog tipa koji će dok mi ludujemo ,bit iza i njega se to ne tiče.“ Tako sam bio u tom spotu. Spot je bio ludo sniman. Ideja je bila odlična, snimali smo u kombiju koji se kretao. Ja sam unutra bio s kontrabasom, nisam znao kako će to izgledat. Bilo me strah za sebe i svoj kontrabas. Srđan Kokanov me je sa konopom vezao oko struka, ne vidi se u spotu, tako da sam bio siguran. Dobri ljudi i dobra energija.

Kako usklađuješ svoj profesionalni život i studij?

Pa dobro ga usklađujem. U tim godinama vremena i snage, ne osjećam da mi je to problem. Naravno poduplavaju se obveze posebno kada je sezona, ali jako dobro. Lijepo mi je svirat u Kašama, lijepo mi je svirati doma, snimati svoje ideje, radit na drugim projektima. Ne želim se posvetiti samo jednoj stvari. Što se tiče faksa, uskladi se sve, nisam sad briljantan i posvećen tome. Više me privlači glazba i  maksimalno ću joj posvetiti svoje vrijeme.



(Slika 2 - Ante Džamarija)



Zašto si se odlučio za Sveučilište u Dubrovniku?

Za Dubrovnik sam se odlučio jer sam tu imao već dobro organiziranu situaciju, u klapi sam, u projektu sam, tu mi je dobro. Nije me ništa vuklo da idem negdje drugo. Mediji su me privlačili još u srednjoj školi, često sam piskarao, čitao  maksimalno koliko sam mogao, stigao i imao strpljenja. Naravno na onom popisu se našla sociologija koja je bila u Zagrebu, našla se povijest, politika tako neki predmeti humanističke priode. Imam ih sve na ovom studiju u Dubrovniku. To je presudilo. Ali uvijek me muzika više privlačila i da sa sam bio malo uporniji možda bi išao i na Akademiju ali nisam. Prva mi je muzika stvarno.



Što te pokrenulo da se baviš glazbom kada si bio mlađi?

Od mojih doma nitko nije bio glazbenik, nikad, ne pamti se da je ijedan predak bio glazbenik. Mislim da mi roditelji vole muziku, ali ne na taj način kao što mene zanima. Ja sve slušam, interesiraju me svi žanrovi. Oni i sestra nisu to prenijeli na mene, nisu mi dali ploče, kazete.. Jednostavno sam volio pjevat, volio sam slušat. Kad sam bio u šestom razredu svirao sam u tamburaškom orkestru. Priča je da sam ja došao tamo i htio sam svirati nešto što je kul, gitaru. Uzeo sam malu tamburicu i počeo svirat i profesor me vidio, primjetio kako sam ogroman i rekao mi ostavi to. Treći sat mi je donio tamburašku berdu i rekao „Ti ovo sviraš.“ Ja sam se razočarao, ne znam ni što je to. Prvu godinu mi se nije sviđalo. Svi su nosili svoje instrumete doma bez problema, a ono moje glazbalo tvrdo, teško, moram nosit. Međutim mene je čovjek poticao da učim. U sedmom, osmom razredu počeo sam slušati hip hop, rock i neke žanrove koji vuku na sviranje. Nabavio sam gitaru i učio je svirati sam. Čovjek i to prepoznaje pa me uključuje u još jedan orkestar gdje sam svirao gitaru. U srednjoj otkrivam funk, jazz i neku svjetsku glazbu, nešto malo drukčije. Tad počinje interes za bas. Upisao sam pripremnu školu za kontrabas u muzičkoj školi. Tu sam naučio note, vidio sam koliko je kontrabas različit od ostalih instrumenata. Zatim sam kupio prvu bas električnu gitaru i počeo nju svirati. Basisti su obično oni koji su počeli svirati jer je falio basist u bendu, jer je to instrument kojeg se najbrže može početi svirat. Što ne znači da je lagan, on  je u biti strašno zahtjevan. Ali se s malo tonova može puno, možeš počet sudjelovat. Neki me prijatelji zezaju jer misle da je to moj početak, ali nije. Prijatelji i ja smo počeli slušati neku zahtjevniju, progresivniju muziku i bas me već od prije zanimao.


(Slika 3 - Ante Džamarija)

Koja su Vam tri najdraža basista?

Teško pitanje, imam ih milijun. Basisti obično imaju tri-četiri koja su najbitnija. Ja s 23 godine mogu samo reći tri koja su stvarno utjecala na mene. Jaco Pastorius koji je revolucionarizirao način na koji se svira bas, on je utjelovljenje svega, on je promjenio sve. Zatim Janek Gwizdala od ovih modernijih. On ima drugačiji pristup od svih i ima veliki utjecaj na mene. Richard Bona je ludilo. To su tri, ali mogao bih još, stvarno je teško odabrat.

Koji su Vam budući planovi?
Probat završit tri godine i onda razmislit hoću li ostati tu na novinarstvu ili možda poći u Zagreb pa to povezati s glazbom. Planiram raditi svoju muziku, nešto što sam započeo tek sad s električnim basom, to je veliki utjecaj Gwizdalae. Također planiram raditi s Klapom i novim triom Bloombox s Lucijom Pečar i  Ademom Gušić. Probat ću što više čitati, raditi muziku, raditi na sebi.



Ivana Stanković

Nema komentara:

Objavi komentar