Sunčana Barbarić
studentica je Sveučilišta u Dubrovniku koja se ujedno bavi i slikarstvom. U
intervjuu za Punkt otkriva kako je sve to krenulo i koji su joj budući planovi.
(Izvor fotografije: privatni arhiv)
Kada se pojavila želja
za crtanjem, odnosno slikanjem?
Moja želja za slikanjem
se pojavila još u osnovnoj školi. Otkad
sam prvi put uzela olovku u svoje ruke, odmah sam počela crtati. Dok bi svi
tijekom nastave pratili, ja bih se uvijek zabavljala crtanjem u svojoj zadaći.
Crtanje je bilo ono što me zanimalo sve više i više, iz dana u dan. Danas, još uvijek crtanjem ispunjavam svoje zadaće. Tijekom
osnovne škole, osim crtanja u zadaći, crtala sam i kod kuće za
sebe i kroz predmet likovne umjetnosti. Kad su došli dani odabira srednje
škole znala sam što želim, to je bila Umjetnička škola.
(Izvor fotorgafije: privatni arhiv)
Koji ste proces morali
proći pri upisu u Umjetničku školu? Je li upis ispunio Vaša očekivanja?
Za upis u Umjetničku
školu Luke Sorkočevića, trebala sam predati svoje ocjene iz osnovne škole te
proći prijemni ispit. Na prijemnom ispitu smo morali nacrtati portret i
figuru. Što se škole tiče, imam samo
odlično i pozitivno iskustvo. Dane smo provodili na nastavi od jutra do
popodneva. U jutarnjem programu smo se
bavili općim predmetima, dok bi cijelo popodne posvetili crtanju. Osim crtanja, popodnevni sati su bili
posvećeni slikanju i plastičnom oblikovanju. U tom periodu je počelo aktivno bavljenje slikanjem. Na kraju svake školske godine bismo imali
izložbe u posebnoj galeriji naše škole. Najvažnija izložba je bila izložba
maturalnog rada. Upis u tu školu je definitivno ispunio moja očekivanja.
Što je utjecalo na Vaš
odabir fakulteta?
Najprije sam htjela
pauzirati godinu. Nisam bila posve
sigurna što želim, pa sam prijavila Akademiju likovnih umjetnosti u Splitu i
Zagrebu te Restauraciju u Dubrovniku. Prvi izbor je ostao Split, no unatoč blizini i svim prednostima, odlučila
sam odustati. Za moj rad je veoma važna inspiracija koju bih, u drugim
gradovima, a pogotovou Zagrebu,
izgubila. Velik sivi Zagreb ne pruža inspiraciju koju mi pruža Dubrovnik. Nakon što sam godinu dana radila, upisala
sam Restauraciju na Sveučilištu u Dubrovniku. Ovaj studij je zapravo najbliže
onome što me zanima. Osim što imam vremena za razvijanje samostalnih radova,
studij mi pruža puno znanja, vještina i naravno druženja s drugim ljudima.
(Izvor fotografije: privatni arhiv)
Što je Vaša najveća
inspiracija, koje motive najčešće slikate?
Moja najveća
inspiracija je priroda i cijeli grad Dubrovnik općenito. Ja živim za sunce,
osim što se tako i zovem, sunčano vrijeme označava moju inspiraciju. Čim vidim
da je vanka sunce, moram izaći iz kuće. Tada samo šetam, ponesem blok i krenem
stvarati svoja djela. Također, cijeli grad Dubrovnik sa svojom ljepotom i povijesti je jedan od mojih motiva. U Zagreb zato i nisam mogla poći, jednostavno mi ne pruža ono što Dubrovnik može. Najviše volim slikati kombinaciju portreta s cvijećem i prirodom. U početku sam
sve crtala s olovkom. Zatim sam prešla na akvarel što mi je draga tehnika jer
je veoma nježna, ima puno vode. Akvarel najviše koristim kad želim da rad završim
u jednom danu jer se brzo suši. Trenutno
radim s uljem, želim se razviti u svim mogućim tehnikama, najviše u ulju, pogotovo što su svi moji najdraži slikari slikali u ulju. Najdraži slikar i moj
uzor je Vlaho Bukovac. Najviše me ljuti kada ljudi imaju uzor i pokušavaju biti
njegova kopija, u tome onda nema čari. Kada vidim slike Bukovca točno mogu
vidjeti svaki njegov potez kistom. Planiram izraditi seriju radova samo
portreta, no teško je naći dobrovoljce spremne pozirati. Također često nalazim
fotografije na Internetu koje mi posluže kao podloga rada na kojoj sve izmjenim
u svom stilu, dodam svoje motive i cvijeće, moju pozadinu. Zato kada dođe zima,
teško se natjeram da nešto slikam.
(Izvor fotografije: privatni arhiv)
Imate li planove u vezi
svojih radova, izložbi ili radionica?
Definitvno. Jednog dana
ću sigurno imati svoju radionicu. Također svaki dan pratim razne natječaje i prijave
za izložbe. Na jednu izložbu za amatere sam se čak i prijavila. No, tu su
me odbili iz razloga što nisam amater zbog Umjetničke škole, a nisam ni
akademik. Nastojim i dalje pratiti sve natječaje te jednog dana imati svoju
izložbu.
Mislite li da u našem
gradu ima još prostora za uspijeh u području umjetnosti?
Sve ovisi kako tko na
to gleda. Dubrovnik je jedan turistički grad u kojem se uvijek može zaraditi i
koji pruža prostor za inovacije. Možda ne na našim ljudima, ali sigurno postoji
određena populacija kojoj se to može prodati. Tijekom jednog ljeta, radila sam suvenire od maslinovog drva s akrilnim bojama i akvarelima, koristeći motive grada. Ljudi
su prepoznavali prirodni talent i nešto specifično, nešto što se razlikuje od
ostalih suvenira kao što su majice ili slično. Važno je biti inovativan i
uporan u svojem naumu i sve se može ostvariti.
(Izvor fotografije: privatni arhiv)
Što biste preporučili
naraštajima koji se žele baviti slikanjem?
Danas, većina ljudi na
umjetnost gleda tako da smatraju da je to nešto od čega nema koristi, nešto čega se
treba ostaviti. Najviše bih savjetovala da rade na sebi svaki dan jer bez
upornog rada nema ništa. Većina govori da je crtanje samo u ruci, no to
nije u potpunosti točno. Istina, treba imati ruku, ali najvažnije je učiti se
gledati jer uvijek ima primjera ljudi koji slikaju i nogom. Stvar crtanja je u
tome kako se gleda na stvari, prostor oko njih. Najvažnije je raditi na sebi i ne bti ničija
kopija.
(Izvor fotografije: privatni arhiv)
Gdje možemo gledati i
pratiti Vaše radove?
Trenutno sam
najaktivnija na Instagramu. U početku sam sve objavljivala na Facebooku-u, no
danas sve svoje radove i procese nastanka radova objavljujem na
Instagramu. Pruža mi priliku pratiti
ostale trenodve koji me zanimaju, te plasirati moje radove velikom broju
publike.
(Izvor fotografije: privatni arhiv)
Mihaela Dubelj
Primjedbe
Objavi komentar