Preskoči na glavni sadržaj

INTERVJU: Ana Petrović: "Zaista je potrebno biti zaljubljen u ono što radiš"

Mlada Osječanka Ana Petrović studentica je treće godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku. Osim obavezna na fakultetu, Ana svoju svakodnevicu popunjava u Teatru, što je rijetkost za dubrovačke studente. Svoju životnu priču o glumi, kazalištu i fakultetu odlučila je podijeliti i svojim primjerom pokazati kako se rad i trud uvijek nagrađuju.






 Kada ste pojavila ljubav prema glumi?
 Ljubav prema glumi je procvjetala rano, zavoljela sam je nesvjesno. Kao 'jedinica' u obitelji savršeno sam naučila podređivati pravila igre samoj sebi. Gluma je za mene predstavljala 'obiteljsku zabavu' kroz koju sam mogla angažirati i roditelje kao sporedne glumce. Adrenalin je bio na vrhuncu samo zato što nisu znali kada predstava počinje i završava. Mogu samo reći da im nije bilo lako.







 Gdje ste započeli svoju karijeru?
Aktivnu amatersku karijeru započela sam prije 3 godine, u Studentskome Teatru Lero. Trebao mi je taj već isprobani 'ispušni ventil' kao terapija za sve. Postala sam teatarski adrenalin junkie, a odvikavanje nije bila opcija.






 S obzirom da studirate na Sveučilištu u Dubrovniku, kako usklađujete svoje obaveze na fakultetu sa glumom?
Fascinantno je kako vrijeme leti i kako su dani postali prekratki ali uz dobru organizaciju sve je moguće. U mome slučaju to je još uvijek kroničan nedostatak vremena i 8-ga dana u tjednu. Živim za dan kada ću evoluirati u potpunosti organiziranu osobu.





Kako često Vam se održavaju probe?
Za vrijeme stvaranja predstave probe su svakodnevica, Lero postaje drugi dom. Svaka predstava označava otkrivanje i oživljavanje novog svijeta i vlastite uloge. Za to je naravno potrebno vrijeme prilagodbe, koliko zajedničke toliko i osobne. Upravo to disanje 'istog zraka' zahtijeva najviše posvećenosti i kontinuiteta ali i daje potpis svake izvedbe. Gotove predstave igramo u prosjeku dva puta mjesečno uz 'cardio probe', dan prije.




Koja je predstava na Vas ostavila veliki utisak?
 Kao da roditelja pitate koje dijete najviše voli. Dojmila me se svaka pojedinačno na svoj jedinstven način. Zaista je potrebno biti zaljubljen u ono što radiš, pogotovo u umjetnosti jer je prosjek ružna i tužna stvar.


 Sto želiš poručiti svojim kolegama?
Kolegama želim poručiti da mijenjaju vlastita uvjerenja koja im ne služe. Da više vole i manje razmišljaju. Više slušaju glazbu, a manje unutarnje dijaloge straha i sumnje. Da se pokrenu, vjeruju i ožive svoje snove jer nitko drugi za njih neće. 



Ana-Marija Gugić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.