Marijana Katalinić: ''Slavonija je oaza veganstva''

Studentica Marijana Katalinić iz Slavonskog Broda pola života ne konzumira meso, a zadnjih pet godina ni ostatak životinjskih proizvoda. Biljna prehrana donijela joj je mnoge blagodati, a konzumaciji životinjskih proizvoda ne planira se vratiti.

Što Vas je potaknulo na veganstvo?

Na veganstvo me je potaknula svijest o tome tko je čovjek i što čini u svom svakodnevnom životu. Razmišljala sam o svojim postupcima, o tome na koji način djelujem prema drugim ljudima, ali i svim živim bićima oko sebe. Shvatila sam da mogu nešto učiniti, ako prije svega promijenim sebe.

Ljudi u Hrvatskoj su poprilično tradicionalni i zatvoreni prema nečemu drugačijem, kako je Vaša okolina to prihvatila?

Još u pubertetskoj dobi, u osnovnoj školi sam prešla na vegetarijanstvo. Sjećam se da su ljudi reagirali prilično odbijajuće, ističući i braneći stavove o mesnoj i tradicionalnoj ishrani. Moji roditelji su me slali liječniku govoreći da je meso neophodan nutrijent. Danas, godinama poslije, stavovi  su se popustili, a pomalo i promijenili. Mnogi prihvaćaju moj odabir, dapače mnogi prihvaćaju ovakav način života kao ispravan. Zvuči pomalo smiješno, ali za mene je Slavonija „oaza veganstva.“

Kako izgleda Vaš dnevni meni?

 Jako volim jesti voće i povrće. Ponekad pripremam posebno povrtno jelo i kuham satima, a ponekad se zadovoljim sa ogromnom zdjelom salate koja se vrlo brzo pripremi. Trudim se jesti raznoliko. Važno je jesti svježe ubranu hranu koja je nimalo ili u vrlo malom udjelu tretirana umjetnim gnojivima i pesticidima. Pripremam žitarice, posebno preferiram one punog zrna i organski uzgojene kao što su proso, pir i ječam.

Mnogi misle da je biljna prehrana skupa, je li to istina?

 Dolazim sa slavonskog sela gdje je posve prirodno uzgajati ogroman vrt prepun najrazličitijih vrsta povrća, ali i imat jedan vlastiti voćnjak gdje se čitave godine bere svježe plodove. Moram priznati kako su cijene voća i povrća, bilo na tržnici ili u supermarketu prilično skupe, dok je kvaliteta voća i povrća upitna. Mnogi ljudi se također žale oko toga, to nam samo treba biti poticaj da organiziramo poljoprivredu u vlastitoj državi i uzgojimo visokokvalitetnu hranu jer ćemo samim time održati vlastito zdravlje.

Ljudi imaju brojne stereotipe o većini supkultura, koji su najčešći stereotipi o veganima i jesu li opravdani?

Smatram da se ljudi boje onoga što im je nepoznato i time nesvjesno odbijaju mnogo toga o čemu su tek načuli. Jednak je slučaj sa vegetarijanstvom, a još više veganstvom. Veganstvo se smatra „ekstremnijim“, a pomalo to i je, ako razmišljamo u već predviđenim društvenim okvirima. Uglavnom nas se uspoređuje sa „kravama koje pasu travu“ i kako većinom gladujemo jer nismo pojeli „ništa konkretno“. To naravno nije točno, zapravo, mnogi od nas zaista uživaju u hrani.

Koje su prednosti veganstva?

Prednosti veganstva su prije svega zdravlje, o čemu svjedoče brojne studije posljednjih godina. Veganstvo je prije svega način života, točnije govoreći, svjetonazor koji vas vodi kroz život, a daje nadu i radost. Govorimo o oslobođenju svih životinja, a samim time i oslobođenju čovjeka.

Je li prelazak na veganstvo donio i promjenu Vašega životnog stila?

 Prelaskom na veganstvo  moj životni  stil se je promijenio. Postala sam svjesna vlastitih navika koje su postale ojačane svakodnevnim djelovanjem. Porasla je i moja ekološka svijest, kao i svijest o tome što pojedinac može učiniti za ovaj svijet radi li na sebi.

Postoje li u Hrvatskoj zajednice vegana, kako to funkcionira?

 Postoji nekoliko udruga koje okupljaju mnoge ljubitelje životinja. Mnogi vegetarijanci i vegani okupljeni su oko udruga koje bespomoćnim životinjama nude zaklon i zaštitu, liječeći i njegujući ih. Vjerojatno najpoznatija udruga je ona „Prijatelji životinja“, sa sjedištem u Zagrebu. Osim nje, rado bih istaknula udrugu „Pobijede“ čiji su volonteri  nedavno dobili i nagradu za svoj trud.

Jesu li Vaši razlozi prelaska na veganstvo bili iz moralnih ili zdravstvenih razloga?

 Moji razlozi prelaska na veganstvo objedinjuju zdravstvene, ali i one moralne razloge. Raduje me što jedem zdravu hranu , ali i što se svijest  o zdravoj prehrani širi sve brže među ljudima. S druge strane, raduje me jer se oslobađam boli i jer vjerujem da je moguć svijet koji štiti svaki život. Vrijeme je da krenemo štiti život, pogotovo onaj ljudski. Sjetimo se da danas na ovoj Planeti postoje mnogi koji umiru od gladi i bolesti koje su, da smo se malo više potrudili, mogle biti izliječene.

Kako ljudi u Slavoniji, a kako u Dubrovniku reagiraju kada ima kažete da ne konzumirate životinjske proizvode?

 Veganstvo je postalo prilično rašireno u Slavoniji. Znam mnoge ljude koji žive na taj način, koji, kao što sam već istaknula, postaje sve rašireniji i prihvaćeniji. U Dubrovniku su me ljudi prilično dobro prihvatili, a čini se da i ovdje postoje mjesta gdje se ljudi ovakvog svjetonazora okupljaju. Drago mi je da ljudi po selima oko Dubrovnika uzgajaju vlastite vrtove i voćnjake. Svježu hranu je moguće nabaviti i na dubrovačkoj tržnici, a ja se nadam da će izbor biti sve veći i bolji.

Biste li počeli konzumirati životinjske proizvode?

Moram priznati da već gotovo pola života ne jedem meso. Teško mi je zamisliti da ga uopće jedem. Meni je život bez mesa, ali i životinjskih proizvoda postao normalan. Danas možete živjeti ugodno i lijepo, biti zdravi i pokretni uz vegansku prehranu. Mnogo toga se može vrlo lako pribaviti, bilo od prehrane , kozmetike ili odjeće. Pozivam i druge da razmisle o veganstvu.

Kristina Vaniš