Preskoči na glavni sadržaj

Erasmus u Dubrovniku

Što o Dubrovniku misle Erasmus studenti?

Kraj svakog semestra ujedno znači odlazak generacije Erasmus studenata. U Dubrovniku su već tradicionalno najbrojniji Erasmusi iz Poljske, Španjolske i Italije, ali ovaj semestar su po prvi put došli i Erasmus studenti iz Sjedinjenih Američkih Država.
Amerikanac Timmy Arnold i Poljak Maciej Pieńczuk odgovorili su na par pitanja o gradu, a prije svega, zašto su izabrali Dubrovnik?
- Dubrovnik je bio jedan od gradova na popisu od kojih sam mogao birati. Glavni razlog odabira bilo je lijepo vrijeme i to što sam znao da u Hrvatskoj mogu preživjeti od stipendije za razliku od nekih zapadnijih zemalja – rekao je Maciej.

- Amerikanci uglavnom uvijek idu u iste zemlje i to su Španjolska, Francuska i Velika Britanija. Ja sam htio naučiti nešto o Balkanu i raspadu Jugoslavije s obzirom da se u Amerčkom obrazovnom sustavu jako malo govori o tome. To mi je bila glavna motivacija – odgovara Timmy.

Koje su bili prvi utisci kada ste stigli u Dubrovnik?
- Grad je predivan - kaže Maciej – Veličina grada je jako pogodna za studentski život i svugdje se može pješice.

Timmy se slaže sa tvrdnjom da je grad predivan i dodaje – Građani svaki dan mogu hodati ulicama i vidjeti ovaj divan pogled na more. Također, oduševilo me kako je u gradu spojeno staro sa novim. Kako nova arhitektura komplementira staru i stvara od grada turističko središte.
Kao najbolje stvari ističu ljude koji žive u Dubrovniku koji su se pokazali prijateljski nastrojeni i činjenicu da većina stanovništva govori engleski.
- Sve je ovdje puno smirenije nego u Americi. Lijepo je s vremena na vrijeme usporiti i uživati u životu – ističe Timmy.
Najveći minus – tempo grada
- Ponekad me strašno nerviralo koliko ljudi sporo hodaju ulicama i također, koliko im vremena treba da odrade jednostavne svakodnevne zadatke kao što su pijenje kave ili jednostvno hodanje – požalio se Timmy, a Maciej je dodao da ga je raspored buseva u početku zbunjivao.

Sveučilište dobiva same pohvale
- Većina predavanja bil je jako dobro provedena, a profesori su uvijek bili spremni pomoći i odgovoriti na sva naša pitanja – kaže Maciej.
- Sveučilište je bilo fantastično. Svi profesori i zaposleni na sveučilištu su bili od velike pomoći i doista smo se osjećali kao da imaju u vidu što je najbolje za studente. Predavanja su bila puno opuštenija nego što su u Americi što je za mene bila ugodna promjena ritma. – dodaje Timmy.
Poruka budućim generacijama
- Idite u menzu, kupujte jeftini alkohol i ne zaboravite da se sve može riješiti i dogovoriti – poručuje Maciej.
- Budućim generacijama poručujem da svakako odu u Dubrovnik ako mogu. Čak i ako ne gledaju Game of Thrones ili Star Wars, grad ima toliko više toga za ponuditi. Prijatelji koje stekneš i iskustva mijenjaju život. Jako sam sretan što sam proveo semestar u Dubrovniku  - zaključuje Timmy.



Welcome Week, ljetni semestar 2018., organizacija ESN Dubrovnik


 Izlet u Sarajevo, organizacija: ESN Dubrovnik




Izlet u Mostar, organizacija: ESN Dubrovnik


Nera Butigan

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.