Preskoči na glavni sadržaj

Intervju s televizijskom producenticom Vesnom Karuzom Podgorelec


Kako bi Netflix mogao utjecati na budućnost televizijskih sadržaja?
Netflix je usluga gledanja filmova i serija na zahtjev, koja je relativno nedavno postala dostupna i u Hrvatskoj. Promjene koje bi Netflix mogao donijeti televiziji u Hrvatskoj i u svijetu objasnila je televizijska producentica Vesna Karuza Podgorelec.

Kako je Netflix za sada prihvaćen u Hrvatskoj?
Netflix u Hrvatskoj nije doživio puninu moguće popularnosti, jer nije ni ulagao previše u Hrvatsku. Hrvatska je malo tržište. Ako želite na tržištu značajnije vladati, morate imati sadržaje prevedene na taj jezik. Netflix se više bavio  većim tržištima i mislim da će sada Hrvatska doći na red, tako da ćemo mi tek u periodu koji slijedi moći vidjeti koliku popularnost će ostvariti kod nas. Izvan Hrvatske Netflix bilježi kontinuirani rast broja pretplatnika i to je sada na svjetskoj razini oko 120 milijuna pretplatnika. Taj broj treba pomnožiti s dva ili s tri gledatelja, zato što Netflix u okviru jedne pretplate nudi mogućnost gledanja na 4 uređaja. Dakle, oni kontinuirano rastu, prvo su željeli zahvatiti veće tržište i sada će krenuti prema manjima.
Kako bi takva vrsta gledanja sadržaja na zahtjev mogla utjecati na televiziju u budućnosti?
Ona već sad utječe na televiziju u budućnosti. Svi teoretičari televizije kažu da je stara, tradicionalna televizija koju oni nazivaju linearnom – dakle Vi upalite televizor pa gledate – prošlost. Mi smo sad u jednoj fazi prelaska na novu televiziju koja  će se sastojati od gledanja na zahtjev i gledanja programa uživo. Dakle, vi ćete program gledati gdje želite, kada želite, na koji način želite. Televizija je izašla iz dnevnih boravaka i spavaćih soba, postala je mobilna i gledatelj će imati mogućnost birati sadržaj prema svojim navikama. Neće više biti vezan uz ono što nude urednici tijekom dana. To je sigurno. Pitanje je samo kojom dinamikom, dakle koliko brzo će to zahvatiti Hrvatsku, jer Hrvatska ima malo tržište koje, rekla bih u ovom smislu zaostaje za većinom europskih medijskih tržišta.

Netflix je 2013 godine  producirao House of Cards kao prvi originalni sadržaj. Postoji li razlika u formi Netflixovih sadržaja naspram na standardne televizijske forme?
Apsolutno. Uz Netflix tu je i bilo koja druga nelinearna televizija. Tako sada radi i BBC. BBC ima svoju nelinearnu televiziju za američko tržište zajedno s ITV-om koja se naziva BritBox. Tu je i HBO sa svojim programima na zahtjev. Dakle, to su programi koji njeguju ono što se zove kvalitetna televizija. Oni više ne trebaju obuhvatiti u jednom trenutku masu unutar jedne države, nego mogu obuhvatiti gledatelje koji vole kvalitetnije sadržaje na globalnoj razini. Na razini zemaljske kugle se nalazi velik broj ljudi koji vole gledati kvalitetnu televiziju, tako da ova televizija postaje zapravo paradoksalno bliska onome što je prije bila javna televizija.  Javne televizije idu prema popularnosti, jer moraju u nacionalnim okvirima biti gledane, dok komercijalne televizije ovog tipa, dakle nove komercijalne nelinearne televizije ili idu prema sadržajima uživo za koje mogu dosta platiti ili prema djelima trajne vrijednosti koja onda mogu imati dugi niz godina gledanja, monetiziranja i njihov život je na svjetskoj razini, nije vezan za jednu naciju.


Jesu li se žanrovi na neki način promijenili ili su nastali neki novi?
Novi žanrovi cijelo vrijeme nastaju. Žanr je posljedica potrebe publike, potrebe industrije. Promijenili su se zakoni zarade za komercijalne televizije. One više ne zarađuju od reklama nego direktno od korisnika. Kao posljedica, te komercijalne televizije, televizije na zahtjev, počele su se prilagođavati publici. Žanrovi su se počeli miješati, što je karakteristika televizije kasnog 20. i početka 21. stoljeća, ali te žanrovske fuzije u principu idu prema nekoj vrsti autentičnog umjetničkog izraza. I takve obično televizijske serije imaju ono što je prije na filmu bio redatelj, odnosno autor. Ta se osoba ovdje naziva showrunner.  Dakle redatelj više nije prva autorska persona u takvim serijama, nego to je osoba koja vodi scenaristički tim, vodi kompletnu produkciju. Sadašnje televizijske serije su toliko kvalitetne i toliko se puno novca uloži u njih da su one najozbiljnije ugrozile filmsku industriju. Televizijska industrija u tom smislu raste i u kvaliteti i u kvantiteti dok filmska industrija gubi bitku i nalazi se pred velikim pitanjem čemu će u budućnosti služiti kino dvorane.

Je li isplativo da HRT otkupljuje Netflixove sadržaje poput serije House of Cards, s obzirom na to da pretplata nije toliko skupa?
Ja ne bih rekla da je to pitanje novca. To je pitanje odluke čemu služi javni servis. Javni servis prvenstveno služi kako bi promovirao domaću produkciju. Nikad vi ne možete toliko brzo kupiti jednu seriju koliko je ona već puta eksploatirana pred publikom koja tu seriju hoće gledati. Tako da svi javni servisi, a ne samo HRT, imaju pred sobom dilemu. Da li maksimalno ulagati taj novac koji imate u domaću proizvodnju pa nju nuditi na svjetsko tržište, kao što smo recimo HRT-ovu seriju Novine prodali Netflixu? Ili od Netflixa kupovati House of Cards kojeg su ljudi koji gledaju takve serije već zapravo odgledali na nekim drugim kanalima distribucije, a oni koji ih nisu gledali zapravo nisu ni zainteresirani za takvu vrstu serija. Mislim da je budućnost javnog servisa,  što je pokazao i BBC  i velik broj drugih europskih javnih servisa, zapravo u maksimalnom domaćem sadržaju. Situacija više nije takva da ako javna televizija nije prikazala neku kvalitetnu seriju vi je niste ni imali priliku gledati. Danas su vremena drugačija i zato se javni servisi maksimalno okreću domaćoj proizvodnji . Ta ista domaća proizvodnja onda zapošljava ljude u domaćoj kulturnoj industriji. Buja kreativni dio vaše nacije, ulaže se novac u kreativnu industriju i onda se to može prodati na svjetska tržišta, kao što smo mi prodali Novine i time biti jedna zemlja za koju se čulo. Tako smo i Počivali u miru prodali i Channel 4 i drugim distributerima također na gledanje na zahtjev. Te dvije serije pokazuju da i za Hrvatski kvalitetni dramski proizvod ima interesa u svijetu i mislim da će to biti put.

Julija Mlinarić




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.