Preskoči na glavni sadržaj

KONAVOSKE NAUŠNICE- TRADICIJA ILI VEĆ UOBIČAJENI NAKIT?

Konavoske naušnice ili kako se još u Konavlima nazivaju verežice tradicionalni su nakit koji je dio Konavoske nošnje. U zadnjih nekoliko godina stekle su veliku popularnost te ih često možemo vidjeti kako ih nose žene diljem Hrvatske, a čak i šire, za razliku od prošlosti kada su ih nosile samo Konavoke. Naušnice su predstavljale obiteljsko nasljeđe, gdje su se prenosile s koljena na koljeno. Uglavnom su ostajale u kući pa prema tome primarno su ih dobivale nevjeste, osim ako u obitelji nije bilo muške djece, nasljeđivale su ih kćeri, uglavnom najstarija.


Tradicionalne obiteljske naušnice iz 19. stoljeća 

Imale su veliku emocionalnu vrijednost, jer su označavale pripadnost, pa tako u Gradu kada bi sreli ženu sa konavoskim naušnicama znalo se da je iz Konavala. Postojale su različite veličine, znalo se koja veličina se nosi. Manje naušnice su nosila cure što je značilo da nisu zauzete, a žene odrasle dobi koje se bile zauzete i žene zrelije dobi nosile su veće. Prilikom ženidbe mladići su morali svojim zaručnicama darovati zlatne konavoske naušnice. Na taj način se također pokazivala imućnost obitelji. Rađene su ručno. Postojale su i posebne zlatne naušnice za nevjeste, koje su nevjeste nosile samo na dan vjenčanja.

Zbog jednostavnog izgleda i elegancije danas su vrlo popularne diljem Hrvatske, dostupne su u mnogim zlatarama gdje ih turisti također kupuju kao suvenir. Dostupne su razne boje od  srebrenih naušnica do rose gold sa raznim bojama dijamanata. Mnogi Konavljani se danas pitaju kako ih zaštiti, dok se one masovno proizvode i prodaju u svim dijelovima Europe.

                                                                  Svadbene naušnice


Lucija Trković

 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.