(SLIKA: Vremeplov)
Poznatiji pod nazivom 1.maj, međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Cijelo 19. stoljeće
bilo je obilježeno iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni
rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u
svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete
rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.
Dana 1. svibnja 1886.
godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve
simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog
obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50
radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud.
Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. U spomen na
krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu „Druge internacionale“ 1889. godine
odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već
od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti
radništva.
I u Hrvatskoj praznik
rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u
znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali
niz štrajkova i skupova.
Prema Zakonu o
blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u travnju
1996. godine u Saboru je izglasan službeni naziv ovoga praznika, Blagdan rada.
Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama
spomenutoga zakona službeni naziv postao Praznik rada.
Danijela Sarić
Primjedbe
Objavi komentar