Posljednja
u nizu serija iz žanra true Crimea je ona o zloglasnom serijskom ubojici i
kanibalu Jeffreyu Dahmeru. Serija „Dahmer Monster: The Jefrey Dahmer Story“
postala je jedna od najgledanjih serija na streamnig
platformi Netflix. Nekoliko dana nakon, stigla je i dokumentarna serija „Covnersation with a killer: The Jeffrey
Dahmer Tapes.“ Velika popularnost serije ponovno je postavila pitanje
trebaju li se ovakvi sadržaji snimati ili ne?
Nakon
prikazivanja serija i filmova ovakvog žanra, mnogo je onih koji smatraju kako
se počinitelj glorificira, žrtve se ne poštuje a obitelji žrtava ali i ubojice
ponovno moraju proživljavati događaje koje bi najradije zaboravili. True crime
žanr je zaista vrsta filma i serije koja je uvijek na tankom ledu. Svaki argument
za i protiv snimanja takvog sadržaja se može uvažiti i svaki ima izvrsne
temelje kako bi se opravdali. Istina je da se u true Crimeu najviše spominje
počinitelj, to je i cilj, ali ovaj žanr nije jedini koji govori o tome u nekada
prevelikoj mjeri. Slučajevi ubojstava su medijski su jako popraćeni, neki
portali senzacionalistički izvještavaju o činu koji se dogodio, izvlače sve
moguće podatke kako o žrtvama, tako i o počinitelju. Ako obitelj žrtve to ne
zamoli, pogrebi će također biti jedna od objava na portalu. Informacije o
suđenju počinitelju traže se putem svih izvora, a dežurni komentatori postaju
sudci. Koja je onda razlika u gledanju serije ili filma o nekom zločinu i
čitanju velikog broja objava o tome? Zbog čega publika voli ovakvu vrstu
filmova, serija i podcasta? Deset ljudi će dati deset različitih odgovora. Uvid
u psihu počinitelja, osjećaj zadovoljenja kada je krivac uhvaćen i osuđen,
snimke razgovora s inspektorima samo su neki od razloga.
True
crime je sadržaj koji ima svoju publiku, ali to gledatelje ne čini psihopatima
koji glorificiraju počinitelja. Istina je da će se naći netko tko će u zločincu
vidjeti svog novog idola, možda mu čak slati i pisma u zatvor ili se prerušiti
u njega za Noć vještica ali to opet nije razlog da se true crime žanr nestane.
Odgovornost da se od počinitelja ne stvara idol već da se suosjeća sa žrtvama
leži u samim gledateljima ali i onima koji takav sadržaj donose. Gledatelji bi
trebali reagirati na sadržaje koji nakon završene serije prikazuju ubojice kao
zvijezde. Produkcijske kuće bi se trebale koncentrirati na žrtve te im na neki
način odati počast i izazvati sažaljenje kod publike. Ono što bi također bilo
jako važno je razgovarati s obiteljima žrtava, dobiti dopuštenje za snimanje
određenog sadržaja kako bi razina poštovanja bila na najvećoj razini.
True
crime žanr će i dalje privlačiti gledatelje, samo je važno da oni koji nude
sadržaj kao i oni koji ga primaju imaju dozu poštovanja i etike jer osobe o
kojima se rade sadržaji nisu plod nečije mašte već stvarne osobe.
Orlanda
Laterza
Primjedbe
Objavi komentar