Sve
je počelo jako dugom vožnjom vlakom. Treba zahvaliti svim hrvatskim vlastima
što posljednjih trideset godina nisu ulagali u željezničku insfrastrukturu,
stoga se vlakom iz Splita do Bratislave putuje ni više ni manje nego sedamnaest
sati. Srećom, postoje spavaće kabine, ali i one su same po sebi lutrija, jer nitko
ne zna tko će ga dopasti na susjednim krevetima, no za 40 eura koliko košta
putovanje u jednom smjeru, ne može se ni očekivati ništa bolje.
Bratislava je bila samo usputna stanica do konačnog odredišta, malog i simpatičnog gradića zvanog Trnava. Grad je to bogate povijesti, opasan zidinama, koje iako ni blizu ekstravagantne kao dubrovačke, u prošlosti su imale i odradile svoju ulogu. Danas je Trnava sjedište nadbiskupije, u Slovačkoj je poznata kao "Mali Rim" zbog brojnih sakralnih objekata koje vidite gdjegod uputite pogled
Dolaskom
u Slovačku, bližio se kraj rujna, dok ljudi u Hrvatskoj još masovno pohode
plaže, Slovaci iz ormara vade jakne. Od svega, najveći šok bio je naviknuti se
na vrijeme, no tek tada se shvati koliko je sunce dragocjeno te koliko ga oni
koji ga imaju najviše uzimaju zdravo za gotovo.
Slovačka
kao zemlja, koja je također drugi dio prošlog stoljeća bila komunistička (u
zajednici sa Češkom tvorila Čehoslovačku), danas je jedna od najbrže rastućih
ekonomija u Europi. Ljudi pričaju, a brojke potvrđuju, kako je nekad davno i
Hrvatska, tada u sklopu socijalističke Jugoslavije, za Slovačku bila ekonomski
nedostižna. Na hrvatsku žalost, a slovačku radost situacija je danas obratna.
Istina, Slovačka se s Češkom rastala mirno, dok je Hrvatska prošla ratna
razaranja na putu samostalnosti, no ona ne mogu biti opravdanja za kriminalnu
privatizaciju koja je opustošila nekad jaka gospodarska postrojenja. Njihov
gospodarski rast Hrvatskoj treba biti putokaz u kojem smjeru ići, no samo uz
transparentnosti i ustrajni rad, do toga se može stići.
dvorac Bojnice, foto. Ivan Amižić |
Slovaci
se kao produktom rasta mogu pohvaliti i izrazito jakom srednjom klasom, hrvatska
obala ljeti obiluje upravo njima, koji si bez problema mogu priuštiti
ljetovanje, dok je ono i brojnim Hrvatima samo neispunjen san. Istina je,
Slovaci jako vole Jadransko more, te u šali govore kako i Slovačka ima more, a
kada ih pitate koje, odmah kažu "Chorvatsko".
Jezik
kojim pričaju ima određenih sličnosti s hrvatskim, povezuje ih zajednički
slavenski korijen, no iznenađenje je bilo njihovo slabo znanje engleskog, vidljivo
je kako je to zemlja orijentirana na industriju, a njima je najveće iznenađenje
bilo kad su čuli da je Hrvat stigao u njihov mali grad.
Bratislavski hrad, foto: Ivan Amižić |
No
imaju oni itekako toga za ponuditi, od predivnih nizina pa sve do mističnih
planina. Mnogi to ne znaju, no slovačke planine su
među onima koje kriju najviše dvoraca u Europi. Možete ih istražiti više od tristo,
te osjetiti čari nekih starih vremena uz izvoran prikaz života plemstva koje je
vladalo tim krajevima. Lijepa je to zemlja, čije se bogatstvo krije upravo u
brojnim nerazvikanim lokacijama, a ako se odlučite za putovanje i želite
istražiti prirodne ljepote bez hordi turista, onda se kao izbor nameće sama od
sebe.
Ivan Amižić
Primjedbe
Objavi komentar