“Pucanj iz trombuna označava početak i kraj Feste”
Festa svetog Vlaha posebna je prigoda za sve Dubrovčane, kada se oživljavaju tradicije koje se prenose kroz stoljeća. Ova svečanost, u čast zaštitnika grada, okuplja cijelu zajednicu i donosi poseban duh u ulice Dubrovnika. Svaki sudionik ima svoju ulogu u stvaranju nezaboravne atmosfere, a među njima su i dubrovački trombunjeri – čuvari jedne od najprepoznatljivijih tradicija Feste.
Robert Njavro dugogodišnji je član udruge dubrovačkih trombunjera i s ponosom sudjeluje u ovoj važnoj manifestaciji. U razgovoru otkriva više o njihovoj ulozi, izazovima s kojima se susreću te o značaju ove tradicije za Dubrovnik.
Gospodine Njavro, možete li reći nešto više o ulozi dubrovačkih trombunjera u Festi svetog Vlaha?
Naravno. Naša glavna zadaća tijekom Feste je otvaranje i zatvaranje ceremonije pucnjevima iz trombuna. Također sudjelujemo u dočekivanju barjaka koji dolaze s istoka i zapada, što je važan dio tradicije. Ovi pucnjevi nisu samo zvučni simbol, već i znak dubokog poštovanja prema našoj povijesti.
Kako publika, posebno mlađi naraštaji, reagiraju na vaš nastup?
Djeca su uvijek znatiželjna. Često nas pitaju o našim trombunima – od čega su napravljeni, kako funkcioniraju. Jedna djevojčica nas je nedavno pitala koliko smo plaćeni za pucanje, što nam je izmamilo osmijeh. Objasnili smo joj da je to čast i da se ne plaća. Ljepota ovakvih trenutaka je u tome što mladi uče i počinju cijeniti tradiciju.
Koliko je važno prenositi ove tradicije na mlađe generacije?
Izuzetno je važno. Moj sin Matej često ide sa mnom i već sada pokazuje veliki interes. Želio bi postati trombunjer jednog dana, a upravo to je način na koji osiguravamo da se tradicija nastavi. Ako ne prenesemo ove običaje na mlađe generacije, postoji rizik da se izgube, a to ne smijemo dopustiti.
Što za vas osobno znači biti trombunjer?
To je velika čast i odgovornost. Biti dio ove tradicije znači povezivati se s poviješću našeg grada i doprinositi očuvanju kulturne baštine za buduće generacije. Kada nosimo našu odoru i kada odjekne prvi pucanj, osjećamo ponos, ali i obvezu da budemo dostojni naših predaka.
Festa svetog Vlaha nije samo manifestacija, već simbol identiteta Dubrovnika. Zahvaljujući ljudima poput Roberta i njegovih kolega trombunjera, ova tradicija ostaje živa i prenosi se na buduće generacije. Dok god se čuje pucanj trombuna, zna se da Dubrovnik čuva svoje naslijeđe.
Ives Njavro
Primjedbe
Objavi komentar