Više od planiranja: Antonija Ljuban o umjetnosti prilagodbe

Sugovornica razgovora je Antonia Ljuban, studentica koja razmišlja o budućim ciljevima i izazovima planiranja karijere i života općenito. Planiranje budućnosti često izaziva nesigurnost jer, iako svatko ima određene ideje o onome što želi postići, mnogi faktori mogu utjecati na ostvarenje tih ciljeva. Život donosi promjene, okolnosti se prilagođavaju, a želje i ciljevi se s vremenom razvijaju. Ponekad se čini da su planovi samo smjernice, dok pravi smjer određuju iskustva koja dolaze s vremenom. U ovom razgovoru razmatraju se nesigurnosti vezane uz planiranje, potreba za prilagodbom te način na koji se dugoročni ciljevi oblikuju.

(izvor: privatni arhiv)

Jedno od ključnih životnih pitanja odnosi se na to što zapravo netko želi raditi u budućnosti. Nerijetko se stječe dojam da društvo previše naglašava važnost planiranja, dok istovremeno zanemaruje činjenicu da se mnogo toga može promijeniti izvan vlastite kontrole.  Antonia se slaže s tim mišljenjem, ističući kako, unatoč postojanju jasne vizije o budućnosti, život često donosi neočekivane prilike. Smatra da je korisno ne vezati se previše uz stroge planove jer uvijek postoji mogućnost promjene. 

Na pitanja jesu li planovi previše usmjereni na rezultate, a premalo na sam proces, Antonia potvrđuje tu tezu. Smatra da posjedovanje plana pruža određenu sigurnost, ali naglašava kako je važno slijediti vlastite strasti, umjesto da se isključivo fokusira na konkretne ciljeve. Zaključuje da je najvažnije osjećati se ispunjeno. 

Također, razgovara se o tome kako se ljudi nose s nesigurnošću u vezi s budućnošću. Antonia ističe da planiranje često stvara osjećaj obaveze prema postizanju određenog cilja, no istovremeno život donosi situacije koje se ne mogu predvidjeti, a koje mogu utjecati na odabir puta. 

Postavlja se pitanje je li bolje imati fleksibilnost i prilagoditi se nego slijepo slijediti plan. Antonia smatra da planovi ponekad mogu ograničavati osobu jer prevelika fokusiranost na određeni cilj može rezultirati propuštanjem neočekivanih prilika. Smatra da je ključno biti otvoren za nova iskustva, jer upravo ona mogu oblikovati budućnost na nepredvidive načine. 

Razmatra se i pitanje koliko se pri dugoročnom planiranju uzima u obzir mogućnost neočekivanih prilika. Antonia primjećuje kako je teško zamisliti kako bi određeni planovi izgledali u konačnici te zaključuje da bi se ljudi trebali više osloniti na prilagodbu trenutnim okolnostima.  

Na kraju razgovor se dotiče i pritiska vezanog uz potrebu da se odmah znaju svi odgovori o budućnosti. Ističe se važnost rada na vlastitoj unutarnjoj stabilnosti, jer ona može olakšati donošenje odluka u nesigurnim situacijama. Antonia zaključuje da fleksibilnost i sposobnost prilagodbe donose veću sigurnost u nepredvidivom svijetu. Razgovor završava zaključkom da, iako planovi mogu biti korisni, nije nužno imati sve odgovore unaprijed. Umjesto toga, važno je usmjeriti se na osobni razvoj i pronaći zadovoljstvo u samom procesu, umjesto da se isključivo teži konačnom cilju. 

Anamaria Markanović