Preskoči na glavni sadržaj

Intervju sa studenticom Lucijom Roce: Zaštitnica starih umjetnina

Foto: Mila Petrušić
Lucija Roce je studentica preddiplomskog studija Restauracija i konzervacija na Sveučilištu u Dubrovniku koja dolazi iz Pule. Završila je Opću Gimnaziju u Puli, te osnovnu glazbenu školu za violinu i solo pjevanje. Uz sve to, ona je i voditeljica zbora i glumica.

Zbog čega ste upisali studij Restauracije i konzervacije u Dubrovniku?
- Prilikom prezentiranja sveučilišta u srednjoj školi saznala sam za ovaj fakultet i zaljubila sam se u njega. Probudila se u meni želja za obnovom  i zaštitom starih predmeta te sam osjetila poziv da budem ta koja će probuditi život u materijalu koji izumire u smislu propadanja. Očuvati prvobitnu našu i svjetsku kulturnu baštinu, te pomisao na takav budući posao u mojoj struci učinio se zanimljiv prvenstveno jer sam kreativna osoba koja uživa u obnavljanju starih umjetnina. Na početku sam morala odabrati kojim materijalom ću se baviti, a mogla sam birati između metala, keramike, papira, drva i tekstila.

Koji materijal ste odabrali pri specijalizaciji struke i zašto?
- U početku sam se dvoumila koji materijal bi mogla odabrati. Znala sam da će taj odabir biti značajan u mojoj budućnosti. Na kraju sam odabrala drvo jer sam cijelo svoje djetinjstvo bila u dodiru s tim materijalom, puno puta sam drvo obrađivala s djedom. Drvo je materijal koji je prirodan, živ, zanimljiv, jer reagira na svaki dodir, što ga čini posebnijim od drugih.

Da li ste zadovoljni odabirom studija i kvalitetom studiranja u Dubrovniku? 
- I više nego zadovoljna. Da mogu opet upisati, odabrala bih isto. U potpunosti sam se našla u svom
zvanju, već sad sam stekla mnogo vještina i iskustva u svojoj struci. Nisam očekivala da ću već s početkom druge godine steći ovoliko znanje, kao i slušati predmete koji upotpunjuju znanje u umjetnosti koju volim od malih nogu. Imala sam više očekivanja od studentskog života, ali je to nadomjestio fakultet koji me oduševio pa sam se više njemu posvetila.

Što smatrate da se treba promijeniti da bi Dubrovnik privukao veći broj studenata? 
- Za početak bi se trebala otvoriti nova velika sveučilišna knjižnica s prostorijom za učenje i velikim kapacitetom knjiga dovoljnim za sve studente koja bi bila studentima na raspolaganju od nula do 24. Studentske aktivnosti bi trebale biti raznovrsnije i prihvatljive za sve, ovisno o željama. Najavljivano je odavno da će se otvoriti studentski dom koji će moći primiti veliki broj studenata ali čini se da od tog zasad nema ništa tako da su studenti prepušteni iznajmljivanju skupih stanova, ali to bi bio manji problem da nemaju strah od izbacivanja početkom sezone točnije u vrijeme ispita. To je jedan od glavnih problema Dubrovnika kao takozvanog novijeg studentskog grada. Kad bi se ovaj problem riješio, vjerujem da bi i više studenata dolazilo studirati u jedan od najljepših turističkih gradova u  Hrvatskoj. Drugi problem je studentska menza koja osim što nudi mali izbor hrane, također ima određeno radno vrijeme i nije uvijek na raspolaganju studentima. Zbog lošeg autobusnog prijevoza, točnije trenutnih radova na cesti više mi se isplati “vremenski“, zbog mojih obveza na faksu, jesti kod kuće. Studenti imaju gdje izaći, no cijene nisu prihvatljive studentskoj financijskoj konstrukciji.

Da imate priliku studirati negdje drugdje biste li prihvatili tu opciju?- Razmišljala sam o tim opcijama. Shvatila sam da nema studija Restauracije i konzervacije drva u nijednom drugom gradu osim u Dubrovniku. Odlaženje u neku drugu državu bacilo bi me u novo iskustvo koje bi donijelo neke probleme poput jezika, nove kulture, društva i financija. Unatoč svim lošim okolnostima studiranja u Dubrovniku, ja volim svoj fakultet te se nadam i vjerujem da će se studentski život poboljšati u bliskoj budućnosti na radost novih studenata.

Kakvi su vaši planovi nakon završetka preddiplomskog studija? 
- Nakon završetka preddiplomskog studija, upisat ću diplomski studij u Dubrovniku. Rado bih voljela otići na Erasmus program, još uvijek nisam sigurna u koju državu. Dok se nakon diplomskog studija namjeravam vratiti u rodnu Istru, zaposliti se kao restauratorica i konzervatorica drva, no ako se to ne ostvari spremna sam otići iz države jer smatram da nema svijetle budućnosti za nas mlade.

Mila Petrušić
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
87 komentara
Pročitajte više

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...
3 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...
238 komentara
Pročitajte više