Preskoči na glavni sadržaj

Novi Sad - dragulj na Dunavu

Zagreb nudi puno izbora za vikend putovanja. Česta odredišta Zagrepčana su sjeverniji ili zapadniji gradovi, međutim ako se tko odluči poći na istok, otkrit će Novi Sad, grad nastao na lijevoj obali Dunava.

Sam put vlakom traje pet sati, nažalost ne postoji direktna linija, pa se potrebno iskrcati u Rumi, gradiću smještenom podno Fruške gore. Sama postaja u Rumi nalazi se na rubu grada te je oronula i stara. Cijena taksi prijevoza se kreće oko 25 eura do Novog Sada udaljenog 36 kilometara. Cesta što povezuje dva grada vijuga kroz šumu, čiji se obrisi samo naziru zbog guste magle, tipične za to područje. Tik uz obalu Dunava nalazi se Petrovaradin, nekad utvrđeni gradić, danas dio užeg gradskog područja Novog Sada. Sa svojom masivnom srednjovjekovnom tvrđavom, slovio je kao  Gibraltar na Dunavu, sada je postao kulturno-umjetničko središte. Vrvi ateljeima, galerijama, radionicama, tu su smješteni i arhiv te muzej grada. Ljeti se na Petrovaradinskoj tvrđavi održava Exit, glazbeni festival, te privlači u grad svjetske estradne zvijezde i mnoštvo posjetitelja.


Ime Petrovaradin dolazi od riječi petra, što na latinskom znači stijena, var, što je na mađarskom grad i din što je na turskom vjera. Kasnijim iskopavanjima otkriveni su tuneli prokopani kroz cijelu tvrđavu, na četiri nivoa, galerijama i bunarom na dnu. Pretpostavlja se da postoji oko 20 kilometara tunela prokopanih kroz samu tvrđavu, danas je oko šest prohodno i dostupno za razgledavanje. Legenda kaže da postoji i tunel prokopan ispod samog Dunava te da povezuje dvije crkve, Sv. Juraja u Petrovaradinu i Sv. Jana Nepomuka u Novom Sadu. Toranj sa satom prepoznatljiv je znak Petrovaradinske tvrđave, specifičan po tome što velika kazaljka pokazuje sate, a mala minute, napravljen tako da bi lađari i vojnici sa obala rijeke mogli vidjeti koliko je sati.

Novi Sad je uvijek bio povezan mostovima, koji su kroz povijest često bili rušeni, neki zbog obrane grada, a neki u samim napadima na grad. Most slobode jedan je od mostova i vodi u samo središte grada. Kao glavni grad autonomne pokrajine Vojvodine,  Novi Sad se odlikuje multikulturalnošću te ga krase brojne građevine različitih arhitektonskih stilova. U samom centru ulica Zmaja Jovina spaja Katedralu i Vladišćanski dvor, jedna od najvrednijih arhitektonskih dijela.


Ispred dvora nalazi se spomenik pjesniku Jovanu Jovanoviću Zmaju, danas se oko spomenika organizira centralna proslava Zmajevih dječjih igara. Dunavska ulica vodi sve do Dunavskog parka i njegovih stanovnika bijelih labudova. Dužinom obale Dunava uzdiže se nasip, što štiti grad od poplava,  a na njemu je uređena šetnjica s biciklističkim stazom u dužini 2 i pol kilometra. Brojni sportski tereni i dvorane govore o bogatom i raznovrsnom sportskom životu Novog Sada. Dunav u ljetnim mjesecima pruža mogućnost bavljenja vodenim sportovima, poput jedrenja, kajakarenja, jet-skia i mnogih drugih. Zimi se često rukavci Dunava zalede i stvore prirodna klizališta u čarobnom ambijentu.

Najveći i najmnogoljudniji grad u Srbiji nakon Beograda naziva se i sveučilišnim gradom sa svojih 19 fakulteta sa specijaliziranim katedrama. Sveučilište s pripadajućom infrastrukturom privlači veliki broj studenata u sam grad, u kojem je vidljiv mladenački duh, multiktlturalnost i tolerancija.

Osim brojnih kulturno povijesnih spomenika, grad nudi bogatu gastronomsku paletu, od lokalnih specijaliteta do kuhinja egzotičnih zemalja. Plodna i obrađena zemlja uvelike omogućavaju tako raznovrsnu ponudu. Naime, u vrijeme turskih proboja na ova područja, Novi Sad je osnovan kako bi se na tom području uzgajala hrana za potrebe vojnika i obrane grada. Brojni caffe barovi i vinski podrumi svojim karakterom i originalnošću našli su svoje mjesto u srcima Novosađana i njihovih gostiju. Posebnu draž imaju knjižnice uređene poput dnevne sobe u kojima se može dobiti vrući napitak ili desert. 

Stanovnici Novog Sada opušteni su i ljubazni domaćini, spremni pomoći svojim gostima. Iako grad nije primarno orijentiran na turizam, svojim dražima privlači sve više posjetitelja.

Mihaela Kusić
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više