Preskoči na glavni sadržaj

Satirična i bezvremena Životinjska farma Georga Orwella

Foto: theatlantic.com
Knjigu Životinjska farma je napisao George Orwell za vrijeme Drugog svjetskog rata, izdana je 1945., a slavu doživjela 1950-tih.

Životinjska farma je satirična novela ili bajka koja ima zanimljivo i originalno polazište temeljeno na ideji da su grupe životinja u stvarnosti vrhovni vladari socijalizma i komunizma. Djelo se odlikuje osebujnim pristupom opisa područja koji obrađuje na satiričan način, stavljajući naglasak na autoritarnu i diktatorsku vlast odnosno centralizam općenito.
 
Kroz cijelu knjigu cilj je probuditi skrivenu inteligenciju čitatelja namećući mu prenesena značenja i provlačeći slogan "četiri noge da, dvije noge ne" - odnosno na basni srodan način ismijati sovjetski totalitaristički komunizam i Staljina. Tako svinje simbolično karakteriziraju: Lenjina, Staljina, Trockog, Molotova i Maksima Gorkog. One donose sedam zapovijedi koje zadovoljavaju njihove egocentrične maksimalističke porive na uštrb svih ostalih životinja, pri tom bahato naglašavajući: „Svi su jednaki, ali neki jednakiji od drugih“.

Osim ključnih paradigmi koje navode čitatelja u samo jedan smjer, kroz cjelinu teksta osjeća se praktično iskustvo autora, možda sama frustracija i animozitet prema takvoj vladavini, ali i podsmjehivanje - krajnji rezultat neuspjeha za spomenute diktatore. Tako Napoleon, koji utjelovljuje Staljina, u svom svinjskom stilu dokazuje da je izdao svoje životinje želeći samo za sebe apsolutnu vlast što se očituje u citatu: „Naposljetku se nije znalo tko je svinja, a tko čovjek“.

 Posebna vrijednost knjige proizlazi iz originalnosti pristupa i ideje autora da vrijeme u kojem je pisana potvrdi preneseni pristup stila koji bi u suprotnom bio cenzuriran. Knjiga je objavljena, nakon cenzure, u skraćenom izdanju od 38 stranica. Po knjizi je napravljen i film.

Kristina Jelčić Đuraš

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.