Stjepo Roko: Uz sport sam naučio biti discipliniran, a to znanje primjenjujem i u fakultetskim obavezama

Foto: facebook.com

Student prve godine Medija i kulture društva, Stjepo Roko, za Sveučilište u Dubrovniku je donio zlatnu medalju sa Studentskog prvenstva Hrvatske. Nakon bogate sportske karijere koja je počela još u ranom djetinjstvu, u fakultetske je vode ipak ušao sa zanimanjem za odnose s javnošću. Vjera u sebe, disciplina i rad donijeli su mu sportske rezultate, a on se na kraju vidi kao PR stručnjak u nekoj firmi. 

Kako je počela vaša sportska karijera i kako je ona izgledala do danas?

- Krenuo sam trenirati judo sa šest godina, kada je došao neki novi sport u Mokošicu gdje sam tada živio. Nikad nisam mislio da će to na kraju ispast toliko profesionalno. Kroz djetinjstvo sam trenirao, a 2010. je krenula moja natjecateljska karijera. Ušao sam u reprezentaciju i imao sam plasmane na europskim kupovima. Onda je došla 2011. gdje sam ostvario svoje najveće uspjehe u reprezentaciji, imao sam dvije europske medalje i plasman na Olimpijadi mladih. Borio sam se na Svjetskom i Europskom prvenstvu. Nakon ozljede koljena i oporavka, uspio sam doći do rezultata karijere, osvajanja Seniorskog kupa Dubrovnika. Ove godine sam postao studentski prvak Hrvatske.

Što za vas znači zlatna medalja sa Studentskog prvenstva Hrvatske koju ste donijeli za Sveučilište u Dubrovniku?

- Kao studentu prve godine Medija i kulture društva omogućeno mi je sudjelovanje na Studentskom prvenstvu Hrvatske što je ove godine dosta bitno jer se održava Univerzijada, olimpijada sveučilišta, u Kini u srpnju, kao i Europsko studentsko prvenstvo koje će se održati u listopadu u Francuskoj. Zbog toga mi je zlatna medalja sa Studentskog prvenstva jako bitna, jer sam pod povećalom izbornika za nastupe na većim natjecanjima.

Što za vas predstavlja sport?

- Djetinjstvo je puno lakše kada se baviš sportom. Sport me odgojio. Uz njega sam naučio vjerovati u sebe, dao mi je taj natjecateljski duh koji je važan u životu.

Tko vam je u sportskoj karijeri bio najveća podrška?

- Definitivno najveća podrška je uvijek bila moja obitelj, prvenstveno moji roditelji. U kriznim situacijama, kada ne bih osvojio medalju iako sam bio favorit, za njih sam uvijek bio šampion i to mi je uvijek dalo snagu. Nije jednostavno kada svi očekuju od tebe najbolje rezultate, a ti ih ne ostvariš. Svi izgube vjeru u tebe, ali tu su roditelji ključni da ti vrate vjeru u sebe i da nastaviš dalje.

Vaše fakultetsko obrazovanje nije krenulo u sportskom smjeru. Kako to da ste se odlučili za studij Mediji i kultura društva?

- Ovaj fakultet sam odabrao jer volim raditi s ljudima. Prvenstveno me zanimaju odnosi s javnošću, te se nadam da će moj diplomski studij bit upravo iz tog područja. 

Foto: facebook.com

Kako ste zadovoljni dosadašnjim iskustvom na fakultetu?

- Dosta sam zadovoljan s načinom rada na fakultetu, s kolegijima, profesorima i kolegama.

Kako usklađujete fakultet sa sportskim obavezama?

- Praktički, svaki dan imam po dva treninga, ujutro i navečer, koje usklađujem s faksom, ovisno kada imam predavanja. Usput se uspijem malo odmoriti, a učim uglavnom nedjeljom kada sam slobodan. Sve se može uskladiti kada se to dovoljno želi. Uz sport sam naučio biti discipliniran, a to znanje primjenjujem i u fakultetskim obavezama. Uvijek si zacrtam određeni cilj kojemu težim, bilo to da položim ispite u roku ili da osvojim medalju na određenom natjecanju.

Što mislite da je najbitnije za uspjeh?

- Prije svega, najbitnija je vjera u sebe. Bez vjere u sebe, uzaludni su sati i sati vježbanja i treniranja. Iza dolazi mukotrpan rad i posvećenost. A rezultat će doći kad tad.

Gdje se vidite za deset godina?

- Na sportskom planu, moja je želja postati trenerom juda u mom klubu, a na poslovnom planu, otprilike se vidim kao PR-a neke firme.

Antonia Oberan