Preskoči na glavni sadržaj

Uz vjeru i mukotrpan rad rezultati neće izostati!

Stjepo Roko, student prve godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva, u siječnju ove godine osvojio je titulu studentskog prvaka Hrvatske u judu. Četrnaesto pojedinačno studentsko Prvenstvo Hrvatske održano je u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog akademskog sportskog  saveza i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Zašto si odabrao baš judo i kada si shvatio da se njime želiš baviti u budućnosti?
Počeo sam trenirati sa šest godina. Odabrao sam judo jer  je to bio novi sport koji je došao u Mokošicu gdje sam tada živio. Nisu me zanimali tada popularni sportovi kao što su nogomet i košarka, pa sam se odlučio za judo kao i većina mojih prijatelja.  Nakon poziva u reprezentaciju, koji je bio prekretnica u mojoj karijeri, shvatio sam da se moj trud isplatio, te da se judom želim baviti u budućnosti. U životu je najljepše uložiti vrijeme i dati sebe nečemu što voliš, vjerujući da će te to dovesti do uspjeha.

Godine 2011. osvajaš dvije medalje sa europskih top turnira i na kraju sezone ostvaruješ osmo mjesto na europskoj rang ljestvici. Kakav je osjećaj biti u vrhu Europe?
To je definitivno motiv za daljnji rad. Tijekom priprema za sezonu osjećao sam napredak, znao sam da sam dobar, ali također sam bio svijestan jake konkurencije. To mi  je bio još veći poticaj i mislim da sam svojim rezultatima opravdao svoj poziv u reprezentaciju.

Reci nam nešto o studentskom prvenstvu Hrvatske u  siječnju ove godine gdje osvajaš titulu  prvaka.
To mi je bio prvi turnir nakon stanke od tri mjeseca kojim sam trebao pokazati svoju spremnost za narednu sezonu.  Na putu do zlata morao sam savladati i dva izuzetno jaka i iskusna protivnika Filipa Strmečkog i Denisa Bečića te na kraju sa četiri pobjede odnosim titulu prvaka. Vjerujem  da sam ovim rezultatom korak bliže Univerzijadi koja se na ljeto održava u Kini.
Opiši nam svoj put prema medalji seniorskog viceprvaka Hrvatske.
 Ove godine u ožujku sam bio spreman, i znao sam da mogu svakoga pobjediti, ali isto tako da se može dogoditi da budem pobjeđen. Nije bilo lako, pobjedio sam četiri borbe, i došao do finala. U finalnoj borbi sam bio uvjerljivo bolji i vodio sve do minute i pol prije kraja. Tada je moja koncentracija popustila, osjetio se pad snage, i tako izgubio naslov seniorskog prvaka. Ostaje mi mali okus gorčine, ali zadovoljan sam i ponosan na srebrnu medalju. Vjerujem da ću iduće godine kući donijeti zlatnu.

Imaš li  neku medalju koja ima posebno značenje za tebe?
Posebno značenje za mene ima zlatna medalja sa seniorskog kupa u Dubrovniku, koja ujedno označava moj najveću uspjeh u karijeri. Posebno mjesto ima i medalja sa Europskog kupa  u Zagrebu gdje sam osvojio treće mjesto, te time počeo nizati svoje veće uspjehe.

Kako si se odličio da upišeš  Medije i kulturu društva i kakvi su ti planovi za budućnost?
Volim komunikaciju i rad sa ljudima,  što me posebno privuklo da upišem ovaj fakultet. Ujedno sam želio ostati u Dubrovniku kako bih mogao nastaviti trenirati u svom klubu.  U budućnosti se vidim kao sportski  novinar, gdje mogu pokazati i svoje sportske i komunikacijske vještine. Zahvaljujući disciplini koju sam stekao trenirajući znam naći vrijeme i za učenje i za judo.  Mislim da je dobra organizacija pola posla, kada se dobro organiziraš možeš sve stići. S obzirom na mogućnosti odlučiti ću hoću li se baviti seniorskim judom, što je jako teško ili ću se opredijeliti za trenera. O tome ću razmišljati kada postanem mlađi senior.


Uz velika natjecanja dolazi i velika trema. Kako se ti nosiš s tremom?
U sportu prije natjecanja prevladava adrenalin, a nešto manje trema. Zasigurno je najgore razdoblje neposredno prije borbe. Uvijek pokušam misliti  na nešto drugo, odvratiti misli, opustiti se i smiriti puls. Kada krenem u  borbu i primim gard, to sve jednostavno nestane i bitan je samo san koji želim ostvariti.
                                                                 
Imaš li sportskog uzora?
Moj sportski uzor je definitivno Mirko Filipović. Sviđa mi se njegov način života i treniranja, te smatram da bi on mogao biti uzor svim sportašima.

Tko te najviše podržava u onome što radiš?
Najveća podrška mi je obitelj, mislim da bez njihove potpore ništa ne bi bilo isto. Oni su uz mene i kada gubim i kada pobjeđujem.  Za njih sam uvijek pobjednik.

Kako je sport utjecao na tvoj život i što možeš poručiti za kraj?
Sport je na moj život zasigurno utjecao na pozitivan način. Judo jest individualan sport u kojem sam očvrsnuo i psihički i fizički, ali i timski sport gdje treniraš sa grupom ljudi, s kojom si na natjecanjima, pripremama, treninzima i po nekoliko puta dnevno pa naučite funkcionirati kao jedno. Judo me disciplinirao i velikim dijelom učinio osobom kakva sam danas. Svatko bi trebao vjerovati u sebe jer je to jedini pravi način da se dođe do željenog cilja. Uz vjeru slijedi  mukotrpan rad i odricanje, a rezultati svakako neće izostati.


Petra Žuvela, Katarina Žanetić, Bruna Papić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.