Stjepo Roko, student prve godine preddiplomskog studija
Mediji i kultura društva, u siječnju ove godine osvojio je titulu studentskog
prvaka Hrvatske u judu. Četrnaesto pojedinačno studentsko Prvenstvo Hrvatske
održano je u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog akademskog sportskog saveza i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu.
Zašto si odabrao baš
judo i kada si shvatio da se njime želiš baviti u budućnosti?
Počeo sam trenirati sa šest godina. Odabrao sam judo
jer je to bio novi sport koji je došao u
Mokošicu gdje sam tada živio. Nisu me zanimali tada popularni sportovi kao što
su nogomet i košarka, pa sam se odlučio za judo kao i većina mojih
prijatelja. Nakon poziva u
reprezentaciju, koji je bio prekretnica u mojoj karijeri, shvatio sam da se moj
trud isplatio, te da se judom želim baviti u budućnosti. U životu je najljepše
uložiti vrijeme i dati sebe nečemu što voliš, vjerujući da će te to dovesti do
uspjeha.
Godine 2011. osvajaš
dvije medalje sa europskih top turnira i na kraju sezone ostvaruješ osmo mjesto
na europskoj rang ljestvici. Kakav je osjećaj biti u vrhu Europe?
To je definitivno motiv za daljnji rad. Tijekom priprema za
sezonu osjećao sam napredak, znao sam da sam dobar, ali također sam bio
svijestan jake konkurencije. To mi je
bio još veći poticaj i mislim da sam svojim rezultatima opravdao svoj poziv u
reprezentaciju.
Reci nam nešto o
studentskom prvenstvu Hrvatske u
siječnju ove godine gdje osvajaš titulu
prvaka.
To mi je bio prvi turnir nakon stanke od tri mjeseca kojim
sam trebao pokazati svoju spremnost za narednu sezonu. Na putu do zlata morao sam savladati i dva
izuzetno jaka i iskusna protivnika Filipa Strmečkog i Denisa Bečića te na kraju
sa četiri pobjede odnosim titulu prvaka. Vjerujem da sam ovim rezultatom korak bliže
Univerzijadi koja se na ljeto održava u Kini.
Opiši nam svoj put prema
medalji seniorskog viceprvaka Hrvatske.
Ove godine u ožujku sam
bio spreman, i znao sam da mogu svakoga pobjediti, ali isto tako da se može
dogoditi da budem pobjeđen. Nije bilo lako, pobjedio sam četiri borbe, i došao
do finala. U finalnoj borbi sam bio uvjerljivo bolji i vodio sve do minute i
pol prije kraja. Tada je moja koncentracija popustila, osjetio se pad snage, i
tako izgubio naslov seniorskog prvaka. Ostaje mi mali okus gorčine, ali
zadovoljan sam i ponosan na srebrnu medalju. Vjerujem da ću iduće godine kući
donijeti zlatnu.
Imaš li neku medalju koja ima posebno značenje za
tebe?
Posebno značenje za mene ima zlatna medalja sa seniorskog
kupa u Dubrovniku, koja ujedno označava moj najveću uspjeh u karijeri. Posebno
mjesto ima i medalja sa Europskog kupa u
Zagrebu gdje sam osvojio treće mjesto, te time počeo nizati svoje veće uspjehe.
Kako si se odličio da
upišeš Medije i kulturu društva i kakvi
su ti planovi za budućnost?
Volim komunikaciju i rad sa ljudima, što me posebno privuklo da upišem ovaj
fakultet. Ujedno sam želio ostati u Dubrovniku kako bih mogao nastaviti
trenirati u svom klubu. U budućnosti se
vidim kao sportski novinar, gdje mogu
pokazati i svoje sportske i komunikacijske vještine. Zahvaljujući disciplini
koju sam stekao trenirajući znam naći vrijeme i za učenje i za judo. Mislim da je dobra organizacija pola posla,
kada se dobro organiziraš možeš sve stići. S obzirom na mogućnosti odlučiti ću
hoću li se baviti seniorskim judom, što je jako teško ili ću se opredijeliti za
trenera. O tome ću razmišljati kada postanem mlađi senior.
Uz velika natjecanja
dolazi i velika trema. Kako se ti nosiš s tremom?
U sportu prije natjecanja prevladava adrenalin, a nešto manje
trema. Zasigurno je najgore razdoblje neposredno prije borbe. Uvijek pokušam
misliti na nešto drugo, odvratiti misli,
opustiti se i smiriti puls. Kada krenem u
borbu i primim gard, to sve jednostavno nestane i bitan je samo san koji
želim ostvariti.
Imaš li sportskog
uzora?
Moj sportski uzor je definitivno Mirko Filipović. Sviđa mi
se njegov način života i treniranja, te smatram da bi on mogao biti uzor svim
sportašima.
Tko te najviše
podržava u onome što radiš?
Najveća podrška mi je obitelj, mislim da bez njihove potpore
ništa ne bi bilo isto. Oni su uz mene i kada gubim i kada pobjeđujem. Za njih sam uvijek pobjednik.
Kako je sport utjecao
na tvoj život i što možeš poručiti za kraj?
Sport je na moj život zasigurno utjecao na pozitivan način.
Judo jest individualan sport u kojem sam očvrsnuo i psihički i fizički, ali i
timski sport gdje treniraš sa grupom ljudi, s kojom si na natjecanjima,
pripremama, treninzima i po nekoliko puta dnevno pa naučite funkcionirati kao
jedno. Judo me disciplinirao i velikim dijelom učinio osobom kakva sam danas. Svatko bi trebao vjerovati u sebe jer
je to jedini pravi način da se dođe do željenog cilja. Uz vjeru slijedi mukotrpan rad i odricanje, a rezultati
svakako neće izostati.
Primjedbe
Objavi komentar