“Grade što si spav’o ispod Srđa, san tvoj probudila ti vojska”
pjevao je Srećko Kljunak, sada već davne 1992., a isti bi stihovi mogli
zaživjeti i danas uz malu izmjenu – “san tvoj probudio ti kapitalizam”.
Internet bruji od UNESCO-ve kritike upućene dubrovačkim gradskim vlastima u kojoj osuđuje izostanak studija koje bi očitovale štetan utjecaj gradnje golf terena na brdu Srđ na cjelokupnu kulturnu baštinu grada Dubrovnika, a uz opomenu i ukore, kroz priču se između redaka provlači i prijetnja o micanju Dubrovnika s liste zaštićene svjetske kulturne baštine.
Građani šokirano uzdišu, rukom pokrivaju
usta, glasno protestiraju te upiru prstom svugdje osim ondje gdje bi
trebali – prema samima sebi. Dubrovnik se više od desetljeća postepeno
pretvara u paletu suvenirnica loših keramičkih i kineskih proizvoda,
fast food restorana, kao i onih neopravdano skupih u kojima se poslužuju
zamrznuti uvozni proizvodi, a sada je najednom pitanje očuvanja
kulturološkog integriteta od ključne važnosti. Kasno Marko na Kosovo…
Oni građani koji su politički aktivni za svog su vođu po drugi puta
odabrali čovjeka koji je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora, a
oni koji se politikom nisu htjeli baviti – ona se pozabavila njima.
Izgleda da Dubrovčanima nisu najjasniji principi na kojima funkcionira
demokracija jer da je razumiju razmišljali bi dugoročnije, birajući
ljude koji će ih zastupati na još čemu osim na principu iskoristivosti
veze za zaposlenje. U sadašnjoj ekonomskoj situaciji, takvo je što
razumljivo i nije za osudu, ali se isto tako za svoje odluke mora
snositi odgovornost.
Tema samog povlačenja Dubrovnika s
UNESCO-ve famozne liste priča je za ‘potpalu’ koju su servirali
vjerojatno isti oni koji su mu aktivnosti gradskih vlasti i prijavili, i
premda nema opravdanja za izostanak transparentnosti njihova
poslovanja, za sam proces povlačenja titule spomenika kulture, nije
dovoljno graditi nekretnine i golf terene na brdu iznad njega. U pitanju
su kojekakve političke računice u kojima se pitanje kulturne ostavštine
spominje samo u vidu ekonomske profitabilnosti. Ideja spornih golfskih
terena na brdu Srđ je u samim svojim začecima komična jer tko god da je
posjetio dotično mjesto zna da tamo i za nesnosno vrućih ljetnih dana
puše vjetar koji je glavna prepreka tom sportu, no to je samo paravan za
druge, bitnije projekte.
Još jedna tragikomična stvar u cijeloj
situaciji je stav UNESCO-a koji se pokušava nametnuti kao autoritet, kao
da će njihov ukor Dubrovniku spriječiti turiste iz svih dijelova
svijeta da se kao mravi slijevaju u Grad i stvaraju paklenu gužvu u
autobusima. Njihov doprinos u Domovinskom ratu sastojao se od
prekrivanja fontana i spomenika plavim platnima s njihovim logom koji
nisu učinili puno u sprječavanju granata da dođu do svog cilja.
Čitava je trenutna gospodarska situacija
Dubrovnika za njegove građane dvosjekli mač: mrziti turiste, a živjeti
od njih, ponositi se starinom i tradicijom, a zahtijevati napredak,
uzdizati krilaticu libertas, a slobodu povjeravati nepodobnima,
sve su to naličja istog novčića koje građani moraju pomiriti,
izbalansirati te svjesno i dugoročno o njima razmišljati.
“Not everything that you read on the internet is true“,
kaže citat poznatog memea uz kojeg ponosno stoji Abraham Lincoln i koji
savršeno odgovara apsurdnosti trenutne situacije. Pa tako neće ni
UNESCO maknuti Dubrovnik s liste zaštićene kulturne baštine, ali ostaje
nada da će priča svakako poslužiti svrsi – da će protresti svijesti
ljudi, izvući ih iz letargije, navesti ih na promišljanje, suveren
građanski dijalog i na odgovorno političko odlučivanje.
Dolores Brbora
Primjedbe
Objavi komentar