Preskoči na glavni sadržaj

Mural u Gružu: Prijestolnica ljudskog duha

 
 Javni prostor - što je to? Svačije, a ničije. Briga nekoga drugoga. Barem takav odnos prema javnom prostoru imaju mnogi. Ali ne i jedan od gradova kandidata za Europsku prijestolnicu kulture (EPK). Za takva razmišljanja nema mjesta. Treba napredovati. Napredovati u duhu. To je jedan od ciljeva kandidature. Jedino tako Dubrovnik može biti istinska prijestolnica, prijestolnica ljudskog duha 21. stoljeća. I bez titule EPK. A opet, i ona dobro dođe!

U sklopu projekta ''Grad kandidat: Razotkrivanje'' proteklog tjedna je svoje djelo razotkrio akademski slikar, grafičar, ilustrator i street artist Miron Milić. Posljednjih se godina svojim posebnim i jedinstvenim radovima nametnuo kao jedno od najvažnijih imena hrvatske street art scene. Street art je, nažalost, pomalo apstraktan pojam većini Hrvata. No, polako se uči i njegovo značenje.

Umjetnik je realizirao mural na zgradi Lučke uprave Dubrovnik. Tema murala se izravno odnosi na koncept kandidature - pomorstvo i luka kao mjesto otvorenosti grada prema vanjskom svijetu, ali i mjesto neprestane preobrazbe grada-luke. Naziv ''Novi horizont'' otvara već mnoga pitanja. Kakav je danas dubrovački horizont? Kakav će biti horizont 2020. godine? Kakav bi trebao biti?
 
 
 
Na ta pitanja odgovor mora dati svatko za sebe. Svako djelo, pa naravno i ovaj mural, svatko će interpretirati na svoj način. U mnogome će se taj način vjerojatno podudarati s načinima drugih, ali će se vjerojatno i u nečemu razlikovati. Umjetnost potiče razmišljanje, potiče aktivniji rad sivih stanica mozga. Rad koji automatizacija društva kao da želi ukloniti. E pa, u umjetnosti toga nema! Ne odlijeće se iz stvarnosti. Ni balonom, ni ničim drugim. Razmišlja se. Zasukaju se rukavi. Za dobrobit svih. Tako se postaje, prije svega prijestolnica ljudskog duha. Pa i prijestolnica umjetnosti. Prijestolnica kulture.

Mislav Ćimić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
95 komentara
Pročitajte više

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...
3 komentara
Pročitajte više

Imena kao odraz kulture: Posebnost, snaga i elegancija

  Ime nije samo niz slova, već nosi mnogo dublje značenje, povezuje s porodicom, tradicijom i identitetom. O tome kako ime može postati i dio osobnosti govori  studentica druge godine Fakulteta za medije i odnosa s javnošću,  Nera Balta. (izvor: privatna arhiva Nera Balta) Koliko često srećete osobe s istim imenom? Iskreno, veoma rijetko. Čula sam za nekoliko njih, ali to su uglavnom ljudi iz drugih gradova ili zemalja. Moje ime je specifično i to mi je drago. Ono je dio mog identiteta i daje mi osjećaj posebnosti. Koje je značenje vašeg imena? Moje ime dolazi od latinske riječi ''nox'' što znači noć ili tamna, a u arapskom označava rijeku ili vodeni tok, simbolizirajući prirodu, jasnoću i snagu. Zanimljivo je da i u starom Rimu Nera bila božica rijeka i izvora. Kako se osjećate s obzirom na tu rijetkost? Kada imate ime koje nije često ljudi ga odmah primijete i lakše ga zapamte. Događalo mi se da me ljudi brže upamte upravo zbog imena. To mi daje priliku da ...
Objavi komentar
Pročitajte više