Preskoči na glavni sadržaj

Mural u Gružu: Prijestolnica ljudskog duha

 
 Javni prostor - što je to? Svačije, a ničije. Briga nekoga drugoga. Barem takav odnos prema javnom prostoru imaju mnogi. Ali ne i jedan od gradova kandidata za Europsku prijestolnicu kulture (EPK). Za takva razmišljanja nema mjesta. Treba napredovati. Napredovati u duhu. To je jedan od ciljeva kandidature. Jedino tako Dubrovnik može biti istinska prijestolnica, prijestolnica ljudskog duha 21. stoljeća. I bez titule EPK. A opet, i ona dobro dođe!

U sklopu projekta ''Grad kandidat: Razotkrivanje'' proteklog tjedna je svoje djelo razotkrio akademski slikar, grafičar, ilustrator i street artist Miron Milić. Posljednjih se godina svojim posebnim i jedinstvenim radovima nametnuo kao jedno od najvažnijih imena hrvatske street art scene. Street art je, nažalost, pomalo apstraktan pojam većini Hrvata. No, polako se uči i njegovo značenje.

Umjetnik je realizirao mural na zgradi Lučke uprave Dubrovnik. Tema murala se izravno odnosi na koncept kandidature - pomorstvo i luka kao mjesto otvorenosti grada prema vanjskom svijetu, ali i mjesto neprestane preobrazbe grada-luke. Naziv ''Novi horizont'' otvara već mnoga pitanja. Kakav je danas dubrovački horizont? Kakav će biti horizont 2020. godine? Kakav bi trebao biti?
 
 
 
Na ta pitanja odgovor mora dati svatko za sebe. Svako djelo, pa naravno i ovaj mural, svatko će interpretirati na svoj način. U mnogome će se taj način vjerojatno podudarati s načinima drugih, ali će se vjerojatno i u nečemu razlikovati. Umjetnost potiče razmišljanje, potiče aktivniji rad sivih stanica mozga. Rad koji automatizacija društva kao da želi ukloniti. E pa, u umjetnosti toga nema! Ne odlijeće se iz stvarnosti. Ni balonom, ni ničim drugim. Razmišlja se. Zasukaju se rukavi. Za dobrobit svih. Tako se postaje, prije svega prijestolnica ljudskog duha. Pa i prijestolnica umjetnosti. Prijestolnica kulture.

Mislav Ćimić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.