Preskoči na glavni sadržaj

''Vječna vatra gnjeva'' iliti umjetnost potpiruje



Kroz projekt ''Grad kandidat: Razotkrivanje'' devet umjetnika intervenirat će na neki način u prostor Grada. Na koji način? Svoj način. Do sada su izlagali Siniša Labrović, Vladimir Frelih, Igor Kuduz, Sandro Đukić i umjetnički kolektiv Numen, a najsvježijie, jučer, i Dalibor Martinis. Njegova akcija-instalacija „Vječna vatra gnjeva” do sada je možda najneobičnija.

Riječ je o paljenju automobila koje se zbilo u Mokošici. Bura nije bila prepreka. Osim u Mokošici, rad je proteklih godina izveden u Ljubljani, Grazu, Zagrebu i Subotici. Autor postavlja pitanje ''je li Grad (ono što je globalno poznato kao Dubrovnik) zaista grad ili je tek privid urbanog centra koji je zapravo izgubio svoje bitne karakteristike mjesta društvenog okupljanja i razmjene te postao razglednica za turističku prodaju''. Na taj način umjetnik želi prodrmati gradsku javnost i potaknuti na promišljanje budućnosti Dubrovnika.
 
Kako to obično biva, javnost je podijeljena. Jedni cijene ovu intervenciju kao par excellence izričaj suvremene umjetnosti. Žele vidjeti kako uz goreći automobil gore i sve predrasude i malograđanština ovog kraja. Drugi pak, u plamtećem automobilu uopće ne vide umjetnost. Smatraju da se promatrajući goreći automobil nitko neće ni kulturno, ni umjetnički uzdignuti. Oni u plamenu vide samo dim koji suklja i koji će prodrijeti u vlakna odjeće koja se suši na balkonima obližnjih kuća (bura dobro suši!).

Dakle, kojoj se struji prikloniti? Za koje se mišljenje opredijeliti? Ima li neko treće možda? Četvrt? Peto? Šesto? Trebalo bi ih biti. Toliko, i još puno više. To je zadaća umjetnosti. Ona mora generirati različita mišljenja, poimanja i osjećaje. Umjetnost je oduvijek bila poligon novog, a novo je uvijek podložno diskusiji. 

O ukusima se ne raspravlja kaže poslovica. Ili možda ipak raspravlja? Sviđao se nekome plamteći automobil ili ne, sviđala se nekome takva umjetnost ili ne važno je zadržati produktivnu razinu diskusije u javnosti. O gorućem automobilu pa nadalje i o svemu drugome što dotiče širu zajednicu. Čini se da je autor ispunio svoj cilj - izazvao različite reakcije. Barem malo (možda premalo, ali i to je nešto - nije do autora nego do sredine) prodrmao javnost. U tome je cijela bit. Svidjela se kome ova vatra ili ne. Umjetnost bocka. Potpiruje.


Mislav Ćimić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Imena kao odraz kulture: Posebnost, snaga i elegancija

  Ime nije samo niz slova, već nosi mnogo dublje značenje, povezuje s porodicom, tradicijom i identitetom. O tome kako ime može postati i dio osobnosti govori  studentica druge godine Fakulteta za medije i odnosa s javnošću,  Nera Balta. (izvor: privatna arhiva Nera Balta) Koliko često srećete osobe s istim imenom? Iskreno, veoma rijetko. Čula sam za nekoliko njih, ali to su uglavnom ljudi iz drugih gradova ili zemalja. Moje ime je specifično i to mi je drago. Ono je dio mog identiteta i daje mi osjećaj posebnosti. Koje je značenje vašeg imena? Moje ime dolazi od latinske riječi ''nox'' što znači noć ili tamna, a u arapskom označava rijeku ili vodeni tok, simbolizirajući prirodu, jasnoću i snagu. Zanimljivo je da i u starom Rimu Nera bila božica rijeka i izvora. Kako se osjećate s obzirom na tu rijetkost? Kada imate ime koje nije često ljudi ga odmah primijete i lakše ga zapamte. Događalo mi se da me ljudi brže upamte upravo zbog imena. To mi daje priliku da ...