Kroz projekt ''Grad kandidat: Razotkrivanje'' devet umjetnika intervenirat će na neki način u prostor Grada. Na koji način? Svoj način. Do sada su izlagali Siniša Labrović, Vladimir Frelih, Igor Kuduz, Sandro Đukić i umjetnički kolektiv Numen, a najsvježijie, jučer, i Dalibor Martinis. Njegova akcija-instalacija „Vječna vatra gnjeva” do sada je možda najneobičnija.
Riječ je o paljenju automobila koje se zbilo u Mokošici. Bura nije bila prepreka. Osim u Mokošici, rad je proteklih godina izveden u Ljubljani, Grazu, Zagrebu i Subotici. Autor postavlja pitanje ''je li Grad (ono što je globalno poznato kao Dubrovnik) zaista grad ili je tek privid urbanog centra koji je zapravo izgubio svoje bitne karakteristike mjesta društvenog okupljanja i razmjene te postao razglednica za turističku prodaju''. Na taj način umjetnik želi prodrmati gradsku javnost i potaknuti na promišljanje budućnosti Dubrovnika.
Kako to obično biva, javnost je podijeljena. Jedni cijene ovu intervenciju kao par excellence izričaj suvremene umjetnosti. Žele vidjeti kako uz goreći automobil gore i sve predrasude i malograđanština ovog kraja. Drugi pak, u plamtećem automobilu uopće ne vide umjetnost. Smatraju da se promatrajući goreći automobil nitko neće ni kulturno, ni umjetnički uzdignuti. Oni u plamenu vide samo dim koji suklja i koji će prodrijeti u vlakna odjeće koja se suši na balkonima obližnjih kuća (bura dobro suši!).
Dakle, kojoj se struji prikloniti? Za koje se mišljenje opredijeliti? Ima li neko treće možda? Četvrt? Peto? Šesto? Trebalo bi ih biti. Toliko, i još puno više. To je zadaća umjetnosti. Ona mora generirati različita mišljenja, poimanja i osjećaje. Umjetnost je oduvijek bila poligon novog, a novo je uvijek podložno diskusiji.
Dakle, kojoj se struji prikloniti? Za koje se mišljenje opredijeliti? Ima li neko treće možda? Četvrt? Peto? Šesto? Trebalo bi ih biti. Toliko, i još puno više. To je zadaća umjetnosti. Ona mora generirati različita mišljenja, poimanja i osjećaje. Umjetnost je oduvijek bila poligon novog, a novo je uvijek podložno diskusiji.
O ukusima se ne raspravlja kaže poslovica. Ili možda ipak raspravlja? Sviđao se nekome plamteći automobil ili ne, sviđala se nekome takva umjetnost ili ne važno je zadržati produktivnu razinu diskusije u javnosti. O gorućem automobilu pa nadalje i o svemu drugome što dotiče širu zajednicu. Čini se da je autor ispunio svoj cilj - izazvao različite reakcije. Barem malo (možda premalo, ali i to je nešto - nije do autora nego do sredine) prodrmao javnost. U tome je cijela bit. Svidjela se kome ova vatra ili ne. Umjetnost bocka. Potpiruje.
Mislav Ćimić
Primjedbe
Objavi komentar