Preskoči na glavni sadržaj

Recenzija: Bogovi Egipta



Ako se izuzme grozan casting, usiljena romantika, rupe u fabuli i iskrivljavanje drevne mitologije, Bogovi Egipta i nisu tako loš film. 


Priča paralelno prati dva protagonista, romantičnog lopova Beka (Brenton Thwaites), koji želi svojoj družici Zayi (Courtney Eaton) pružiti bogat i lagodan život, te besmrtnog, ali pomalo oholog boga Horusa (Nikolaj Coster-Waldau) koji od svoga oca Ozirisa (Bryan Brown) treba naslijediti egipatski tron. Radnja se zakomplicira kad Horusov stric Set (Gerard Butler) odluči da bi ipak bilo bolje da on vlada Egiptom, dok Zaya umire od strijele Setovog glavnog arhitekta Urshua (Rufus Sewell).

Ove dvije tragedije na neobičan nači spoje Beka i Horusa, koji zajedno, pomažući jedan drugome, žele postići svoje krajnje ciljeve; vratiti Zayu iz Zemlje mrtvih odnosno svrgnuti Seta s egipatskog prijestolja. U njihovoj avanturi pomažu im, ali i odmažu, razni drugi bogovi, mitološka stvorenja i prirodne, ali i neprirodne pojave.

Ovaj film je još jedan u nizu Hollywoodskih eksperimenata s mitologijama minulih civilizacija. Inače, vrsnome Geoffreyu Rushu nikako ne leži uloga vrhovnog boga Ra, dok gluma Chadwicka Bosemana, koji utjelovljuje boga mudrosti Thota, izgleda kao da bi puno bolje odgovarala RTL-ovom serijalu Krv nije voda. Romantika je pak toliko izlizana i prožvakana u svim proteklim fantastično-akcijskim filmovima da bi bilo bolje da je uopće nema. Fabula ima jako puno nelogičnosti i nepovezanosti, a jedino na što se Bogovi izvlače kako bi bili gledljivi su specijalni efekti. Točnije gomile predivnih specijalnih efekata. Možda bi film bio puno bolji da je u potpunosti napravljen kao animacija, a da su glumci samo dali glasove.

Kad se sve sagleda, Bogovi Egipta su dobar način da se pusti mozak na pašu i uživa u dva sata hipnotizirajućeg digitalnog blještavila.

Luka Pleša

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...