Preskoči na glavni sadržaj

Sandra Buratović: Važno je upoznati sebe


Foto: Sveučilište u Dubrovniku
Treći Dan karijera Sveučilišta u Dubrovniku okupio je brojne studente i njihove potencijalne poslodavce. O uspjehu ovog događaja svjedoči i do sada najveći broj sudionika i posjetitelja. Koji je konkretni cilj Dana karijera, jesu li studenti i gospodarstvenici prepoznali važnost ovakve prilike, ususret događaja govorila je glasnogovornica Sveučilišta u Dubrovniku Sandra Buratović.

Koji je cilj Dana karijera?

Cilj ovakvog događanja je omogućiti izravnu komunikaciju gospodarstvenika, odnosno predstavnika poslodavaca i studenata. Studente zapravo još za vrijeme studija upoznati sa stanjem i prilikama na tržištu rada i pomoći im da se što uspješnije u njega integriraju. Smatrali smo, prema dugogodišnjim iskustvima, da se studenti možda prekasno počinju pripremati za svoje zaposlenje, prekasno počnu razmišljati o tome gdje se vide nakon studija. Ovo je izvrsna prilika da dobiju odgovore na neka pitanja i prije nego što formalno završe studij i počnu tražiti zaposlenje. To je samo jedna od niza aktivnosti koje radimo da bismo se povezali s predstavnicima gospodarstva. Organiziramo i stručne prakse i do sad smo imali odlične reakcije i od strane studenata i od strane poslodavaca, tj. mentora u tvrtkama u kojima su bili.

Što će se točno događati na ovogodišnjem Danu karijera?

Program započinje u 10 sati u zgradi Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju panel diskusijom na kojoj će sudjelovati predstavnici odjela za ljudske resurse vodećih hrvatskih tvrtki. Konkretno će govoriti o potrebama tržišta rada i dati preporuke i smjernice studentima kako biti aktivan, uspješan, kako biti dobar kandidat za zaposlenje, kako razgovarati na intervjuu za posao, dati neke primjere dobre i loše prakse. Mislimo da će to biti vrlo zanimljivo za sve sudionike. Nakon uvodnog dijela koji je zajednički za sve studente, oni će se podijeliti po Odjelima gdje će biti predstavljanja poslodavaca, niz predavanja, okruglih stolova, dvije radionice, a i nekoliko naših bivših, diplomiranih studenata pričat će o svojim osobnim iskustvima, svojim karijerama. Mislimo da je sve osmišljeno tako da bude studentima zanimljivo, i ne samo zanimljivo nego i praktično, da doista iz ovoga puno toga čuju, saznaju i rasvijetle sebi neke situacije i dvoumice koje imaju vezane za područje zapošljavanja.

Foto: Sveučilište u Dubrovniku
Je li teško zainteresirati studente za ovakve događaje?

Iz godine u godinu se broj studenata koji se angažiraju i koji shvaćaju važnost ovakvih događaja povećava. Naravno da u početku ni oni sami nisu znali što treba očekivati, nekako su se bojali direktno prići poslodavcu, razgovarati, predati svoj životopis, pitati za mogućnost ne samo zapošljavanja, nego i volontiranja ili stručne prakse, sezonskog posla. Kako godine idu dalje, naša iskustva su sve bolja. Ja bih ovom prilikom rekla da je ove godine uključeno i desetak studenata u organizaciju samog Dana karijera. Javili su se, bili su zainteresirani i volontirat će, dakle po pitanju svega što nama bude trebalo, uključeni su u sve. To doista pokazuje da su zainteresirani.

Sveučilište u Dubrovniku ima brojne suradnje s raznim organizacijama i tvrtkama, kakva je povratna informacija od poslodavaca?

Moram istaknuti da stvarno jesu. Neki od studenata su se tako uspjeli zaposliti, naravno pokazali su se kao dobri, puni znanja, voljni raditi, motivirani. To je svakako i za nas velika pohvala. Jedan od ciljeva Dana karijera jest raditi i na dodatnim vještinama, kao prezentacijske i komunikacijske i slično, što studentima koji imaju puno teorijskog znanja možda i nedostaje. Služba za profesionalnu orijentaciju i savjetovanje studenata koja je i organizator Dana karijera, doista radi na održavanju takvih radionica za studente da kad dođu kod poslodavaca znaju kako se prezentirati, kako napisati motivacijsko pismo, kako napisati dobar životopis i da razviju neke dodatne vještine koje će im trebati za profesionalno obavljanje posla. 

Je li i poslodavcima, uz studente, u interesu doći na Dan karijera?

S obzirom na njihov odaziv ja vjerujem da jest. Moramo biti realni pa znati da stanje na tržištu rada i nije tako dobro kako bismo mi željeli da jest, da je velika nezaposlenost i da se teško zaposliti. Međutim, ono što mi stalno ističemo jest da oni koji se pokažu kvalitetni, koji se pokažu dobri, sigurno su svakom poslodavcu potrebni.

Foto: Sveučilište u Dubrovniku
Dan karijera zapravo je zamišljen kao idealna prilika za započeti hod k stalnom zaposlenju, zar ne?

Ja bih rekla da je još nešto važno; kroz stručnu praksu je važno upoznati sebe. Na primjer, na studiju ste Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju i mislite da se vidite u bankarstvu, pođete na stručnu praksu i zapravo shvatite da vas to ne zanima, da vas možda zanima više hotelijerstvo. Tako da kroz stručnu praksu i mogućnosti više stručnih praksi u različitim firmama studenti upoznaju sebe i svoje ambicije i ono što se njima sviđa, što su možda mislili da im se svidjelo, a nije, a nešto što su možda mislili da im se ne sviđa, svidjelo im se. Ima puno pluseva za odlučivanje na stručnu praksu. 

Mislav Ćimić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.