Preskoči na glavni sadržaj

Studentski život u gradu Dubrovniku: biti ili ne biti, pitanje je sad ?

Ime grada Dubrovnika čut će se uglavnom u doba kada se iz ormara izvade prve kratke majice ili kada stigne prvi veliki kruzer u luku Gruž sa brojem ljudi koji čini skoro polovinu stanovništva Grada, pa tada njegovim ulicama nastaje pravi kaos . Zna se da je turistička sezona stigla i da je ostalo vremena eventualno za posljednje „ušminkavanje“. U tom silnom bunilu koje donosi ljeto, često se zaboravlja na studente kojima sezona učenja i ispita zapravo tek počinje. 

Naime, studenti se u gradu okruženim zidinama veoma teško snalaze za smještaj u vrijeme zadnjeg ispitnog roka. Većina stanodavaca iznajmljuje svoje stanove do 1.lipnja. Potom slijedi iseljenje, a zatim gotovo nemoguća misija: pronalaženje drugog, adekvatnog smještaja. Iako Dubrovnik i nije grad za kojim svi studenti vape, zadnjih nekoliko godina broj sudenata koji pristiže iz svih krajeva Hrvatske, pa i iz ostatka Europe, naglo je porastao. No, problem koji se sada teško rješava je taj što iz godine u godinu, u Gradu raste potražnja za krevetom više. Upravo tu nailazimo na prepreke i za studente i za iznajmljivače. Neke od njih snađe sreća, pa se uspiju smjestiti u privatnom smještaju. Dok nekolicinu prati sreća, ostatak se preseli kod prijateljeve obitelji ili se pak vrati u svoj matični grad iz kojeg putuje svaki puta kada ide na ispit i vraća se nazad. I taj se scenarij ponavlja više puta. Tužno, zar ne? 

No, izgleda da to nije jedini razlog zbog kojeg dubrovačkih studenati tuguju. Vječna tema o kojoj se razglaba jest upravo život u zimsko doba, za koje student u stvari i diše. U moru muka i borbe sa profesorima, predavanjima, kolokvijima i stisnutim rokovima, mora se pronaći ispušni ventil, odnosno doza zabave i živosti. Upravo takvih stvari fali ovom gradu da bude u potpunosti ispunjen i da se prestane već jednom govoriti kako izgleda kao učmala žabokrečina, bez trunke života i događanja u zimskom periodu. Zadnjih godinu dana okupila se nekolicina entuzijasta koji su obogatili dubrovačku zimsku scenu, stoga se može pronaći za svakoga po nešto. Najviše truda na tom području vidi se u radu udruge ESN (Erasmus Student Network), koja skrbi o stranim studentima na razmjeni. Organiziraju se razna putovanja, jednodevni izleti, druženja i zabave kako bi se njihov boravak u Dubrovniku učinio što nezaboravnijim. Naposlijetku, tko se želi zabaviti pronaći će načina.

Rješenje svih studentskih nedaća zasigurno bi bila izgradnja studentskog doma. Naime, projekt na papiru postoji ali negdje šteka sa realizacijom. Svake godine se sve manje i manje spominje spomenuta investicija, koja bi uistinu skratila muke studentima ali i privukla znatan broj novih studenata. Ali ono što je najvažnije, Grad bi doživio preporod.

Vesela Šegvić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.