Mlada poduzetnica, Maja Mesić, dizajnerica i
idejna začetnica Boya Crayonsa, alatke za crtanje pravi je primjer da se
upornost i rad isplati. U proteklih nekoliko godina, Maja je od svoje zamisli
iz sveučilišnih dana dosijela na naslovnice dizajnerskih časopisa i prestižne
Red Dot nagrade. Koliko je zapravo njen rad cijenjen dokazuje poziv na svečanu
večeru koju je organizirala predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar –
Kitarović na kojoj je ujedno i sudjelovao NJ.K.V. Charles princa od Walesa sa suprugom NJ.K.V. Camillom, vojvotkinjom
od Cornwalla.
Mnoštvo natječaja, konferencija i lokalnih
gostovanja na radionicama dokaz su da ima pune ruke posla, no njena vizija ne
staje. Razmišlja o novim projektima i priča o njenom najuspješnijem dizajnu.
Kako ste od produkt dizajnerice postali poduzetnica?
Poduzetništvo
je stvar karaktera i vjerujem da u svakoj profesiji valja biti poduzetan, ako
želimo nešto ostvariti. Boye su mi uvijek bile dragi projekt u koji sam
vjerovala i nisam željela da ideja završi u ladici, već sam nakon dodijele Red
Dot nagrade odlučila Boya realizirati u Hrvatskoj.
S obzirom
da je industrija zanimljiva dizajnerima u Hrvatskoj, u dosta nepovoljnom
položaju veliki broj dizajnera, mojih kolega odlučuje se upravo za solo
produkciju što je definitivno teži put, ali i jedini ako se nešto želi
realizirati, no svakako zanimljiv i izazovan. I poduzetan!
Kako je
došlo do prisustvovanja na summitu Week of women u Londonu?
Do toga je
došlo na poziv Britanske ambasade, na kojem su sudjelovale žene iz raznih dijelova
svijeta koje su bile različitih profesija i iz miješanih sektora, od politike,
gospodarstva, edukacije, privatnih inicijativa, humanitarnih organizacija.
Dvodnevni summit započeo je u Foreign and Commonwealth office u samom centru
Londona, King Charles street, a zatim smo se uputili u Wilton Park koji je cca.
dva sata od Londona. Konferencije bi počinjale oko 9.00 ujutro, a teme su bile
uglavnom vezane za ravnopravnost spolova i promicanje prava žena koje je u
nekim zemljama i dalje veliki tabu. Na konferencije se trebalo vrlo aktivno
sudjelovati, dijeljenjem iskustva, potreba, utisaka iz vlastite sredine.
Popodnevni sati su bili ispunjeni radom u grupama koji se svodio na planiranje
i moguću realizaciju pomoći, djelovanja u sredinama koje su najviše zakinute
neravnopravnošću.
Kakvo
ste iskustvo i školu tamo stekli?
Prije svega kontakte i uvid u potrebe, razmišljanja i funkcioniranje žena
u različitim dijelovima svijeta što je zaista neprocjenjivo iskustvo. Ono što
takav tip konferencija nudi je dobivanje informacija i širenja vidika u vrlo
kratkom vremenu, na neki način “izađeš iz kutije”. Radionice u grupama pružaju
uvid u raznoliko razmišljanje sudionica pa su debate bile vrlo zanimljive.
Što je rezultiralo pozivom na večeru u ured predsjednice
s princom Charlesom? Pretpostavljam da je uzrok toga
poslovna vizija koju imam, rezultati koje sam postigla i zanimljivost,
specifičnost posla kojim se bavim kao mlada osoba koja se odlučila za onaj teži
dio puta, a to je samozapošljavanje.
Kako je
izgledala večera i što ste radili?
Uvodi dio u kojem je
bilo međusobno upoznavanje gostiju i iščekivanje dolaska princa i deve ( NJ.K.V. Charles princa od Walesa sa suprugom
NJ.K.V. Camillom, vojvotkinjom od Cornwalla).
Po dolasku princa i deve protokol nas je predstavio, princu i devi, malo
smo popričali i onda večerali.
Mislite
li zapošljavati i širiti posao?
Zapošljavanje je logičan slijed razvoja poslovanja. Za Boyu imamo
zanimljive planove i ideje koje bi željeli ostvariti, te za sada sve ide po
planu, no pažljivo donosimo poslovne odluke jer nam je u interesu zaista
izgraditi uspješnu i održivu priču.
Zašto se jedina Boya trgovina nalazi baš Korčula?
Zato što je
dolje prekrasno. Korčula je grad po mjeri čovjeka, gdje te svi uvijek mogu
pronaći. Ima zaista interesantnu povijest, očuvanu povijesnu arhitekturu, a
priroda otoka je neopisiva. Sve to
rezultira dobrim gostima. Oni koji će prepoznati vrijednost Korčule,
prepoznati će i vrijednost našeg proizvoda Boya, takav je mentalni sklop gosta
koji dođe posjetiti Korčulu i Dubrovačko-Neretvansku županiju općenito.
Imate li u planu otvarati još negdje Boya trgovine?
Imamo plan,
ali za sada još 2016. ostat će samo Korčula.
Gdje se Boye sve mogu kupiti?
Imamo
nekoliko suradnji sa trgovina u Zagrebu, i vrlo smo zadovoljni, to su dućani
poput Take me home, Galerija Link, Croatin Design Superstore, Muzej
prekinutih veza. Uskoro pokrećemo i online trgovinu, za Hrvatsko tržište na
www.boya.hr, a za ostatak svijeta na www.boyacrayons.com
Kako napreduju pregovori s distribucijom Boya u vrtiće?
Trenutno
razvijamo ambalažu upravo za tu funkciju, gdje će se moći pohraniti veći broj
Boya bojica, mora biti praktično i za djecu i za tete u vriću. Po tom pitanju
smo u pregovorima za strano tržište, a za Hrvatsku pripremamo prezentaciju koju
ćemo za početak predstaviti Zagrebačkim vrtićima.
Namjeravate li ostvariti neke prekooceanske suradnje?
Strano
tržište nam je uvijek interesantno, a nakon prošlogodišnjeg otvaranja Boya
shopa i ateliera u Korčuli dobili smo iznimno puno upita. Neke suradnje su već
ostvarene, kao izvoz u zemlje Skandinavije, a neke se tek trebaju ostvariti.
Što je s Vašim ostalim projektima? Da li to stagnira i
mislite li još nešto proizvoditi?
Voljela bi
dizajnirati za druge firme, onako kako to već trebaju baš dizajneri raditi.
Nikada nisam razmišljala da ću imati malu vlastitu proizvodnju, uvijek sam
željela biti freelance designer, imati vlastiti studio i dizajnirati na zahtjev
firmi. Tu ideju još uvijek nisam odbacila i vjerujem da ću i to jednog dana
realizirati, međutim, sumnjam da ću još neki projekt sama producirati, odnosno
proizvoditi, to je zaista veliki pothvat
moraš biti predan od 0-24, vrlo naporno, neizvjesno, ali moram priznati
i uzbudljivo. Za sada su mi Boye dovoljne u kontekstu solo proizvodnje.
Među mnoštvom nagrada, koja Vam je najdraža?
Red Dot nagrada mi je definitivno najdraža,
jer sam još za vrijeme fakulteta maštala o njoj. Često sam u dizajnerskim
časpisima gledala predmete koji su nagrađeni tom prestižnom nagradom i mislila
si hoću li ikada imati priliku dizajnirati nešto što će biti nagrađeno Red
Dotom. I eto, dobila sam Red Dot vrlo mlada, praktički s fakulteta, i
nešto što mi je bilo nedostižno, odjednom sam imala. Sjećam se da sam bila sama
na plaži, inače u Baški na Krku, gdje sam godinama ljetovala i kada mi je mama
rekla da sam dobila pismo u Zagreb, preko telefona mi je pročitala. Sjedila sam
na plaži i plakala od sreće. Tada mi je to zaista bio veliki znak, potvrda.
Danas zaista drugačije gledam na priznanja, no tada, tek sa fakulteta, zelena
kao jabuka, dobijem Red Dot, nešto što malen broj dizajnera dobije, mislim da
mi u tom trenutku nikad ništa nije više značilo i to je bio zbilja dobar
osjećaj…prvi put je uvijek neponovljivo!
Ivana Franić
Primjedbe
Objavi komentar