Sirovo, lijepo, nadahnjujuće, jednostavno oduzima
dah. To nije bilo kakva knjiga, niti malo uobičajena. Nije knjiga kojoj bi
trebalo suditi prije nego se uzme u ruke i pročita. Dotiče se feminizma,
unutarnje snage koju svaki pojedinac nosi u sebi, budi najdublje osjećaje.
Dotiče se ljubavi i
preživljavanja iste u vlastitoj samoći. Vrlo jednostavno napisana proza u
stihovima koja analizira autoričine strahove i borbe sa samom sobom i borbe sa
samom sobom i borbe s ljubavlju pomažući čitatelju da shvati da niti jedna
situacija nije bezizlazna ako osoba ima malo volje i snage u sebi.
Autoričine pjesme su bolne, teške, u
njima se vidi sva njezina patnja i borba, a u isto vrijeme se naslućuje jak
glas savjesti i želja za nastavkom borbe. Osjećaj dok se čita knjiga je kao da se
sluša zagovornika koji govori u ime svake žene, svakog djeteta, svakog ljudskog
bića koje se bori sa vlastitim emocijama i u svemu tome želi ostati psihički
čvrst i zdrav.
Riječi su savršeno ukomponirane s
iskrenim osjećajima koji mogu iscrpiti svaki čitateljev trenutak sreće i
pretvoriti ga u ništavilo u kojem pliva. U trenutku čitatelju dođe da pokida
stranice knjige, što zbog bijesa, što zbog tuge, boli i samoće kojom se
portretira kroz vlastite stihove.
Kroz četiri poglavlja inicira
četverodijelni proces prebolijevanja i vlastitog rasta, bez obzira u kojem se
dijelu čitatelj trenutno nalazi. Provodi ga kroz najgore životne trenutke i u
njih unosi malo slatkoće i optimizma jer su te dvije stvari svuda oko nas, samo
treba biti voljan potražiti ih.
Victoria Ogresta
Primjedbe
Objavi komentar