Preskoči na glavni sadržaj

INTERVJU: ''Šminkanje je ono što me opušta i potiče moju kreativnost koju je vrlo lako spojiti sa ovim studijem''

Često se u razgovoru sa studentima može  čuti da nemaju nikakav hobi niti vremena baviti se onim što vole. Kao argument navode ubrzani tempo života što je obilježje današnjeg vremena. Ipak, postoje studenti koji usprkos studiranju nađu vremena za kreativno izražavanje. Ana-Marija Gugić, studentica treće godine Medija i kulture društva na Sveučilištu u Dubrovniku, zaljubljenica je u šminkanje, uljepšavanje, frizerske i druge beauty tretmane. U intervjuu otkriva detaljnije o tretmanima koje obavlja, zašto je upisala fakultet u Dubrovniku te planira li u budućnosti na hobiju i zarađivati.

S obzirom da ste iz Bosne i Hercegovine, kako ste se odlučili doći studirati u Dubrovnik?
Krajem srednje škole odlučila sam da želim studirati izvan svoje države kako bih se osamostalila i stekla nova iskustva. Uvijek sam mislila da ću studirati u Splitu jer me on privlačio kao grad, no zbog studija Mediji i kultura društva sam se opredijelila za Dubrovnik. 



Kada i kako se javila želja za šminkanjem?
Još kao mala obožavala sam uređivati sebe i ljude oko sebe. Od tada se javila ljubav prema šminkanju. Svoj san sam ostvarila prije godinu dana kada sam se educirala kod poznate mostarske vizažistice Ines Jarak. No, za mene je ta diploma tek početak.

Koje još tretmane obavljate i je li Vas djevojke često kontaktiraju?
Uz šminkanje, volim obavljati i druge tretmane kao što su: pravljenje frizura, depilacija, korekcija obrva i uređivanje noktiju. Naravno, u svemu tome šminkanje je ipak moja prva ljubav. S obzirom da živim u studentskom domu gdje prevladavaju studentice, imam priliku na pravim modelima odrađivati svoju praksu. Cure često izlaze pa me dosta puta kontaktiraju kako bih ih sredila za izlazak.



Osim djevojaka, jeste li imali priliku uređivati i muškarce?
S obzirom da se još uvijek ovim ne bavim profesionalno, nikad nisam imala priliku šminkati muškarca, ali ostale tretmane kao što su šišanje, depilacija te čupanje obrva sam obavljala. Zvuči smiješno, no danas većina muškaraca obavlja kozmetičke tretmane.

Iako ovo još uvijek nije Vaš posao, jeste li ikada dobili novac za odrađeni tretman?
Do sada nisam naplaćivala tretmane koje sam obavljala i ne namjeravam  dok se ne krenem time baviti profesionalno. Za sada još uvijek učim i nastojim se što više usavršiti kako bih mogla pružati što kvalitetnije usluge.



Po Vašem mišljenju, što čini kvalitetnim make up artista?
Da bi postao dobar i kvalitetan make up artist važno je naučiti promatrati određeno lice i imati dar kako ga transformirati u nešto drugačije. Prvenstveno je važno školovanje, dugogodišnje iskustvo i talent. Ali ipak, ljubav je ona koja ovaj posao čini lakim i inspirativnim.

Na čemu najviše posvetite pažnje pri šminkanju i što najprije primjetite kod šminke na drugima?
Kod šminkanja, smatram da je svaki dio lica podjednako važan i da svemu treba posvetiti pažnju. Oči su te oko kojih se uvijek najviše radi pa prema tome oduzimaju i najviše vremena. Rekla bih i da je podloga jako važna, posebno kod konturiranja lica, te mogu reći da i tome treba posvetiti određeni dio vremena. Kod drugih, najprije uočim obrve jer smatram da uredne i korigirane obrve daju dojam cjelokupnog lica i kao takve ne oduzimaju puno vremena pri šminkanju.


Imate li u planu još edukacija i tko je za Vas najveći uzor iz make up svijeta?
Naravno. Voljela bih se educirati što je više moguće, no obaveze na faksu mi to još uvijek ne dopuštaju. Teško je izdvojiti samo jednog među gomilom njih, no za mene su, iako svi muškarci, Bojan Vukadinov, Mario Dedivanović i Dušan Lazić najveći uzori koji će me, nadam se, jednog dana educirati.

Završavate treću godinu u Dubrovniku. Namjeravate li nastaviti diplomski studij i planirate li svoj hobi pretvoriti u posao koji volite?
Tako je. Završavam preddiplomski studij na Odjelu za komunikologiju i namjeravam ostati i nastaviti studij u Gradu. Šminkanje je ono što me opušta i potiče moju kreativnost koju je vrlo lako spojiti sa ovim studijem. Planiram jednog dana imati svoj kozmetički salon koji će nuditi mnoge tretmane.

Kao studentica koja uljepšavanjem drugih izražava kreativnost, koja je Vaša poruka za kraj?

Vjerujem da snovi postaju stvarnost te da će se i moj san jednog dana ostvariti. Iskoristite sve što vam se nudi, razvijajte svoje vještine i upoznajte ono što vas ispunjava. Sve će to pomoći da budete najbolja verzija sebe. 



Đurđica Ćališ

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...