Studentica Marijana Katalinić iz Slavonskog Broda pola života ne konzumira
meso, a zadnjih pet godina ni ostatak životinjskih proizvoda. Biljna prehrana
donijela joj je mnoge blagodati, a konzumaciji životinjskih proizvoda ne
planira se vratiti.
Što Vas je potaknulo na veganstvo?
Na veganstvo me je potaknula svijest o tome tko je čovjek i što čini u svom
svakodnevnom životu. Razmišljala sam o svojim postupcima, o tome na koji način
djelujem prema drugim ljudima, ali i svim živim bićima oko sebe. Shvatila sam
da mogu nešto učiniti, ako prije svega promijenim sebe.
Ljudi u Hrvatskoj su poprilično
tradicionalni i zatvoreni prema nečemu drugačijem, kako je Vaša okolina to
prihvatila?
Još u pubertetskoj dobi,
u osnovnoj školi sam prešla na vegetarijanstvo. Sjećam se da su ljudi reagirali
prilično odbijajuće, ističući i braneći stavove o mesnoj i tradicionalnoj
ishrani. Moji roditelji su me slali liječniku govoreći da je meso neophodan nutrijent.
Danas, godinama poslije, stavovi su se popustili, a pomalo i promijenili.
Mnogi prihvaćaju moj odabir, dapače mnogi prihvaćaju ovakav način života kao
ispravan. Zvuči pomalo smiješno, ali za mene je Slavonija „oaza veganstva.“
Kako izgleda Vaš dnevni meni?
Jako volim jesti voće i
povrće. Ponekad pripremam posebno povrtno jelo i kuham satima, a ponekad se zadovoljim
sa ogromnom zdjelom salate koja se vrlo brzo pripremi. Trudim se jesti
raznoliko. Važno je jesti svježe ubranu hranu koja je nimalo ili u vrlo malom
udjelu tretirana umjetnim gnojivima i pesticidima. Pripremam žitarice, posebno
preferiram one punog zrna i organski uzgojene kao što su proso, pir i ječam.
Mnogi misle da je biljna prehrana skupa, je li to istina?
Dolazim sa slavonskog
sela gdje je posve prirodno uzgajati ogroman vrt prepun najrazličitijih vrsta
povrća, ali i imat jedan vlastiti voćnjak gdje se čitave godine bere svježe
plodove. Moram priznati kako su cijene voća i povrća, bilo na tržnici ili u
supermarketu prilično skupe, dok je kvaliteta voća i povrća upitna. Mnogi ljudi
se također žale oko toga, to nam samo treba biti poticaj da organiziramo
poljoprivredu u vlastitoj državi i uzgojimo visokokvalitetnu hranu jer ćemo
samim time održati vlastito zdravlje.
Ljudi imaju brojne stereotipe o većini supkultura, koji su najčešći
stereotipi o veganima i jesu li opravdani?
Smatram da se ljudi boje
onoga što im je nepoznato i time nesvjesno odbijaju mnogo toga o čemu su tek
načuli. Jednak je slučaj sa vegetarijanstvom, a još više veganstvom. Veganstvo
se smatra „ekstremnijim“, a pomalo to i je, ako razmišljamo u već predviđenim
društvenim okvirima. Uglavnom nas se uspoređuje sa „kravama koje pasu travu“ i
kako većinom gladujemo jer nismo pojeli „ništa konkretno“. To naravno nije
točno, zapravo, mnogi od nas zaista uživaju u hrani.
Koje su prednosti veganstva?
Prednosti veganstva su
prije svega zdravlje, o čemu svjedoče brojne studije posljednjih godina.
Veganstvo je prije svega način života, točnije govoreći, svjetonazor koji vas
vodi kroz život, a daje nadu i radost. Govorimo o oslobođenju svih
životinja, a samim time i oslobođenju čovjeka.
Je li prelazak na veganstvo donio i promjenu Vašega životnog stila?
Prelaskom na veganstvo
moj životni stil se je promijenio. Postala sam svjesna vlastitih
navika koje su postale ojačane svakodnevnim djelovanjem. Porasla je i moja
ekološka svijest, kao i svijest o tome što pojedinac može učiniti za ovaj
svijet radi li na sebi.
Postoje li u Hrvatskoj zajednice vegana, kako to funkcionira?
Postoji nekoliko udruga
koje okupljaju mnoge ljubitelje životinja. Mnogi vegetarijanci i vegani
okupljeni su oko udruga koje bespomoćnim životinjama nude zaklon i zaštitu,
liječeći i njegujući ih. Vjerojatno najpoznatija udruga je ona „Prijatelji
životinja“, sa sjedištem u Zagrebu. Osim nje, rado bih istaknula udrugu
„Pobijede“ čiji su volonteri nedavno dobili i nagradu za svoj trud.
Jesu li Vaši razlozi prelaska na veganstvo bili iz moralnih ili
zdravstvenih razloga?
Moji razlozi prelaska na
veganstvo objedinjuju zdravstvene, ali i one moralne razloge. Raduje me što
jedem zdravu hranu , ali i što se svijest o zdravoj prehrani širi sve
brže među ljudima. S druge strane, raduje me jer se oslobađam boli i jer
vjerujem da je moguć svijet koji štiti svaki život. Vrijeme je da krenemo štiti
život, pogotovo onaj ljudski. Sjetimo se da danas na ovoj Planeti postoje mnogi
koji umiru od gladi i bolesti koje su, da smo se malo više potrudili, mogle
biti izliječene.
Kako ljudi u Slavoniji, a kako u Dubrovniku reagiraju kada ima kažete da ne
konzumirate životinjske proizvode?
Veganstvo je postalo
prilično rašireno u Slavoniji. Znam mnoge ljude koji žive na taj način, koji,
kao što sam već istaknula, postaje sve rašireniji i prihvaćeniji. U Dubrovniku
su me ljudi prilično dobro prihvatili, a čini se da i ovdje postoje mjesta gdje
se ljudi ovakvog svjetonazora okupljaju. Drago mi je da ljudi po selima oko
Dubrovnika uzgajaju vlastite vrtove i voćnjake. Svježu hranu je moguće nabaviti
i na dubrovačkoj tržnici, a ja se nadam da će izbor biti sve veći i bolji.
Biste li počeli konzumirati životinjske proizvode?
Moram priznati da već gotovo pola života ne jedem meso. Teško mi je
zamisliti da ga uopće jedem. Meni je život bez mesa, ali i životinjskih
proizvoda postao normalan. Danas možete živjeti ugodno i lijepo, biti zdravi i
pokretni uz vegansku prehranu. Mnogo toga se može vrlo lako pribaviti, bilo od
prehrane , kozmetike ili odjeće. Pozivam i druge da razmisle o veganstvu.
Kristina Vaniš
Primjedbe
Objavi komentar