Preskoči na glavni sadržaj

Recenzija: Sluškinjina priča

Serija Sluškinjina priča adaptacija je knjige Margaret Atwood iz 1985. godine. Iako priča prikazuje distopijsko društvo u budućnosti problemi i opasnosti prikazani u seriji aktualni su i u današnjem društvu.

Radnja se događa u distopijskoj zemlji Gileada koja je nastala na mjestu nekadašnje Amerike. U ovoj totalitarnoj državi ukinuta su ljudska prava te vlada kršćanski fundamentalizam i militarizam. Serija prati protagonisticu Offred koja je pripadnica posebne kaste žena, koje su zbog toga što su plodne, prisiljene u seksualno ropstvo. Njena zadaća je služiti vođama države i njihovim neplodnim ženama kako bi preko nje dobili djecu te tako poboljšali opadajući natalitet u državi. Dok pratimo kako se Offred snalazi u novom društvu kroz njena sjećanja saznajemo o događajima koji su doveli do sloma društva te o životu koji je vodila prije nego što su je zarobili.

Priča u seriji vjerna je knjizi uz nekoliko izmjena kako bi se naznačila povezanost sa današnjim događajima. U epizodama se prikazuju razne grafički nasilne scene, no one nisu sredstvo kojim se želi šokirati ili privući publika već integralni dio radnje putem kojih se gledateljima prikazuje emocionalno stanje likova u sceni. Elementi serije podsjećaju na horor filma. Crvene kapuljače, usporen tempo te konstantno stanje neizvjesnosti koje okružuje likove. No najstrašniji element je kada se događaji koji su doveli da urušavanja društva povezuju s današnjim svijetom. Time se želi potaknuti gledatelje da razmisle o tome koji su ciljevi današnjeg društva.

Glumačka postava na čelu s Elisabeth Moss svojom izvedbom unose pokret i energiju koja je potrebna kako radnja ne bi bila prestatična. Boje također igraju veliku ulogu u seriji, pa se tako jasno može uočiti raspoloženje ovisno o svijetlim i tamnim tonovima koji prevladavaju u sceni.

Iako je planirano samo deset epizoda potaknuti uspjehom serije najavljena je i druga sezona koji će nastaviti priču tamo gdje završava knjiga. Sluškinjina priča je i horor i triler, ali ponajviše upozorenja o tome kako opresija može zavladati društvom.



Petra Poša

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...