Preskoči na glavni sadržaj

Recenzija: Sluškinjina priča

Serija Sluškinjina priča adaptacija je knjige Margaret Atwood iz 1985. godine. Iako priča prikazuje distopijsko društvo u budućnosti problemi i opasnosti prikazani u seriji aktualni su i u današnjem društvu.

Radnja se događa u distopijskoj zemlji Gileada koja je nastala na mjestu nekadašnje Amerike. U ovoj totalitarnoj državi ukinuta su ljudska prava te vlada kršćanski fundamentalizam i militarizam. Serija prati protagonisticu Offred koja je pripadnica posebne kaste žena, koje su zbog toga što su plodne, prisiljene u seksualno ropstvo. Njena zadaća je služiti vođama države i njihovim neplodnim ženama kako bi preko nje dobili djecu te tako poboljšali opadajući natalitet u državi. Dok pratimo kako se Offred snalazi u novom društvu kroz njena sjećanja saznajemo o događajima koji su doveli do sloma društva te o životu koji je vodila prije nego što su je zarobili.

Priča u seriji vjerna je knjizi uz nekoliko izmjena kako bi se naznačila povezanost sa današnjim događajima. U epizodama se prikazuju razne grafički nasilne scene, no one nisu sredstvo kojim se želi šokirati ili privući publika već integralni dio radnje putem kojih se gledateljima prikazuje emocionalno stanje likova u sceni. Elementi serije podsjećaju na horor filma. Crvene kapuljače, usporen tempo te konstantno stanje neizvjesnosti koje okružuje likove. No najstrašniji element je kada se događaji koji su doveli da urušavanja društva povezuju s današnjim svijetom. Time se želi potaknuti gledatelje da razmisle o tome koji su ciljevi današnjeg društva.

Glumačka postava na čelu s Elisabeth Moss svojom izvedbom unose pokret i energiju koja je potrebna kako radnja ne bi bila prestatična. Boje također igraju veliku ulogu u seriji, pa se tako jasno može uočiti raspoloženje ovisno o svijetlim i tamnim tonovima koji prevladavaju u sceni.

Iako je planirano samo deset epizoda potaknuti uspjehom serije najavljena je i druga sezona koji će nastaviti priču tamo gdje završava knjiga. Sluškinjina priča je i horor i triler, ali ponajviše upozorenja o tome kako opresija može zavladati društvom.



Petra Poša

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više