Preskoči na glavni sadržaj

KORONAVIRUS ILI VIRUS USTALJENOG NEDOSTATKA LJUDSKE HUMANOSTI?


Zadnjih, moglo bi se reći, dva mjeseca planetom vlada ludost koju je izazvao Koronavirus ili Covid 19. Ova pomahnitala ludost je izazvala takvu atmosferu kao da je to prva bolest u ljudskoj povijesti. Društvo je zgroženo simptomima bolesti, pogođeno brojem smrtnih slučajeva, ali naša osjetila kao da su konkretizirana prema točno određenoj energiji. Pa hej, ljudi?! Korona se nije u društvu pojavila prije 2 mjeseca, ona je tu konstantno. Koliko djece u Africi svakodnevno iznenada umre zbog gladi, prevelikom opteretnošću fizičkog rada, zarazom bolesti koju oni ne mogu liječiti jer nemaju primarnu zdravstvenu skrb. Osjeća li zajednica vapaj tog djeteta s drugog kraja svijeta jer njegov nevini život može završiti svakog trena. I dok sa strepnjom živi te trenutke znajući možda već unaprijed svoju sudbinu, svaki novi trenutak mu je bolan i iscrpljujuć. Afrika je društvu odveć poznata i pojedinci su tijekom školovanja i donirali određeni novac za Afriku, ali takvo stanje koje se odvija u Africi uzima se kao normalno. A svaki dan kruže vijesti koliko je ljudi izgubilo bitku s tamošnjim načinom života. Ali ne. Veliki igrači od njih nemaju koristi. Naravno, zbog korona virusa će patiti gospodarstvo, turizam i ostale komponente koje ovom kapitalističkom društvu donosi ono što mu je najslađe, a to je što drugo, nego novac. No, je li kolektiv dovoljno i empatičan kada vidi ljude u našoj neposrednoj okolini? Koji su također zaraženi neželjenim virusom neimaštine, mentalnih oboljenja kao i drugih? Ili participacija mora biti probuđena tek kad se spozna da bilo tko može biti zaražen pa se preplaši za vlastiti život. Evo odgovora: tek kad je probuđen strah za opasnost po vlastiti život, onda se kolektiv angažira misleći da se izolacijom i redovitom higijenom može zaštiti. Ali ne može se zaštiti. Jer društvo je već zaraženo preokupiranošću za vlastitu egzistenciju, svoje interese i pomalo ljudske sebičnosti. Čast iznimkama. Daljnje širenje takvog virusa počinje od svakoga ponaosob. Tek kad društvo razvije empatičnost i razumijevanje za svijet u kojem živi i učini jednu lijepu gestu za one članove društva kojima je uistinu potreban, virus ustaljenog nedostatka ljudske humanosti bit će zaustavljen. Krenimo!


Josipa Čović

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...
360 komentara
Pročitajte više

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...
269 komentara
Pročitajte više

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
263 komentara
Pročitajte više