Zadnjih,
moglo bi se reći, dva mjeseca planetom vlada ludost koju je izazvao
Koronavirus ili Covid 19. Ova pomahnitala ludost je izazvala takvu
atmosferu kao da je to prva bolest u ljudskoj povijesti. Društvo je
zgroženo simptomima bolesti, pogođeno brojem smrtnih slučajeva,
ali naša osjetila kao da su konkretizirana prema točno određenoj
energiji. Pa hej, ljudi?! Korona se nije u društvu pojavila prije 2
mjeseca, ona je tu konstantno. Koliko djece u Africi svakodnevno
iznenada umre zbog gladi, prevelikom opteretnošću fizičkog rada,
zarazom bolesti koju oni ne mogu liječiti jer nemaju primarnu
zdravstvenu skrb. Osjeća li zajednica vapaj tog djeteta s drugog
kraja svijeta jer njegov nevini život može završiti svakog trena.
I dok sa strepnjom živi te trenutke znajući možda već unaprijed
svoju sudbinu, svaki novi trenutak mu je bolan i iscrpljujuć. Afrika
je društvu odveć poznata i pojedinci su tijekom školovanja i
donirali određeni novac za Afriku, ali takvo stanje koje se odvija u
Africi uzima se kao normalno. A svaki dan kruže vijesti koliko je
ljudi izgubilo bitku s tamošnjim načinom života. Ali ne. Veliki
igrači od njih nemaju koristi. Naravno, zbog korona virusa će
patiti gospodarstvo, turizam i ostale komponente koje ovom
kapitalističkom društvu donosi ono što mu je najslađe, a to je
što drugo, nego novac. No, je li kolektiv dovoljno i empatičan
kada vidi ljude u našoj neposrednoj okolini? Koji su također
zaraženi neželjenim virusom neimaštine, mentalnih oboljenja kao i
drugih? Ili participacija mora biti probuđena tek kad se spozna da
bilo tko može biti zaražen pa se preplaši za vlastiti život. Evo
odgovora: tek kad je probuđen strah za opasnost po vlastiti život,
onda se kolektiv angažira misleći da se izolacijom i redovitom
higijenom može zaštiti. Ali ne može se zaštiti. Jer društvo je
već zaraženo preokupiranošću za vlastitu egzistenciju, svoje
interese i pomalo ljudske sebičnosti. Čast iznimkama. Daljnje
širenje takvog virusa počinje od svakoga ponaosob. Tek kad društvo
razvije empatičnost i razumijevanje za svijet u kojem živi i učini
jednu lijepu gestu za one članove društva kojima je uistinu
potreban, virus ustaljenog nedostatka ljudske humanosti bit će
zaustavljen. Krenimo!
Josipa Čović
Primjedbe
Objavi komentar