Preskoči na glavni sadržaj

Nadarena novinarka i studentica Mia Medvidović: „Novinarstvo mijenja ljudske živote “

Novinarku i montažerku informativnog programa Dubrovačke televizije Miju
Medvidović mnogi Dubrovčani su dosad primijetili na malom ekranu. Ipak, malo tko zna da
je ova vrijedna mlada novinarka i uspješna studentica studija Medija i kulture društva na
Sveučilištu u Dubrovniku.
„Studij Medija i kulture društva nisam iz prve odabrala, nego tek nakon nekoliko
godina studiranja na drugom fakultetu. Tek onda sam primijetila da me privlači
komunikologija, rad u odnosima s javnošću i da bi to mogao biti idealan posao za mene, a
upis studija Mediji i kultura društva je bio logičan odabir“, kazala je. 





'U NOVINARSTVU SU PLODOVI RADA VIDLJIVI'
Rad na Dubrovačkoj televiziji bio joj je najveći izazov, a najviše ju je bilo strah
prihvatiti novinarski posao.
„Međutim pridobili su me kad sam u razgovoru s novinarskom ekipom koja je tamo
zaposlena, čula iz prve ruke na koji način rade i shvatila da se kroz ovaj posao može mijenjati
ljudske živote, u novinarstvu su plodovi tvog rada vidljivi za razliku od većine drugih
poslova“, primjećuje.
Uz novinarski posao ide i naporan tempo rada koji traje duže od osam sati, ali mladoj
novinarki ni to ne predstavlja problem.
„Radim od ujutro do Dnevnika koji je u 18 sati. Onda ponovno navečer ili ujutro čim
se probudim smišljam svoje autorske teme, tražim sugovornike koji bi mi mogli dati izjavu
što je često naporno jer ne želi svatko pristati. Napišem tekst za svoj prilog i montiram izjave,
snimam off i montiram prilog, a kada ga urednica pregleda i odobri onda se objavljuje na
društvenim mrežama i emitira u Dnevniku.“


 

'NOVINARSTVO SE MORA ŽIVJETI'
Osim zahtjevnog ritma, jedna od glavnih odlika novinarstva je stalna budnost koja
zahtijeva kontinuirano praćenje i promatranje događaja oko nas. Bez toga novinar ne može uočiti teme koje su važne za građane, a Medvidović je svojim dosadašnjim radom pokazala da
joj je iznimno stalo do javnog interesa.
„Trenutna tema koju već neko vrijeme pratim su ilegalni građevinski radovi i redovito
sam u kontaktu s ljudima koji žive u blizini, a kad sam gotova s radnim danom odmah
razmišljam čime ću se baviti sutra i preksutra. Novinarstvo se mora živjeti, a sretna sam jer
sam u dobrom krugu ljudi, upoznala sam mnogo kolega novinara i stvarno se od svakoga
nešto može naučiti. Najgore mi se pokazalo to koliko mediji nisu slobodni i koliko se, zbog
toga što se većina lokalnih medija financira od strane gradske vlasti i županije, samim tim ne
smije o svemu pisati i u sve dirati. Imam sreću što radim u slobodnom mediju, ali zato sam
imala neugodna iskustva s kolegama zbog pitanja koja postavljam“, smatra naša perspektivna
sugovornica.
Usprkos napornom tempu zbog istovremenog rada i studiranja, zavoljela je svoj posao
i shvatila da je sposobna obavljati puno obaveza odjednom, ali otkriva i kako joj je teško
uskladiti radne obveze sa studentskim. Kao jedan od razloga navodi nedovoljno
razumijevanje pojedinih profesora za studente koji su zaposleni.
„Smatram da ne postoji dovoljno razumijevanja na fakultetu za studente koji naporno rade,
čak ni kad su zaposleni u struci. Većina izvanrednih studenata je u statusu izvanrednog baš
zbog toga što je zaposlena, a želi se obrazovati i nema mogućnosti drukčije se financirati osim
radom. Naravno, čast pojedincima koji imaju razumijevanja za studente, ali moje je iskustvo
da većina nema jer smatra da se rad uz fakultet može izbjeći.“
Smatra kako će zbog rada u struci nakon diplomiranja biti u značajnoj prednosti jer rad u
medijskoj kući iziskuje praktičan rad koji se stječe iskustvom u redakciji.
„Fakultet više njeguje teoretski pristup, koji je potreban, ali u krajnjoj liniji je najvažnije kako
stvari stoje na terenu“, objašnjava.

 

'ZA USPJEH SU POTREBNI USPORNOST, NE ODUSTAJANJE I STREMLJENJE
KA VIŠEM'
Potiče studente da se i sami angažiraju unutar svojih struka za vrijeme studija i da se, usprkos
strahu, odvaže okušati i u onome za što su smatrali da nisu dovoljno talentirani kao i u onome
što im se učini kao prevelik izazov u tom trenutku.
„Za uspjeh je najvažnija upornost, ne odustajanje i to da sam sebi podižeš ljestvicu. Čak i kad
misliš da je to što radiš tvoj vrhunac, trebaš sebe poticati da stremiš ka još višem. Osim toga važno je prihvatiti prilike kojih se bojiš, da ja to nisam napravila, nikad ne bih bila novinar jer
sam se užasavala izlaganja i javnih nastupa i bitno je ostati staložen u tome. Koliko god ludo
zvučalo, za stvaran uspjeh je potrebno tragati za osobnom srećom, a ne uvijek za novcem“,
zaključila je uzorna i marljiva studentica i novinarka.

 

Mara Ljutić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Imena kao odraz kulture: Posebnost, snaga i elegancija

  Ime nije samo niz slova, već nosi mnogo dublje značenje, povezuje s porodicom, tradicijom i identitetom. O tome kako ime može postati i dio osobnosti govori  studentica druge godine Fakulteta za medije i odnosa s javnošću,  Nera Balta. (izvor: privatna arhiva Nera Balta) Koliko često srećete osobe s istim imenom? Iskreno, veoma rijetko. Čula sam za nekoliko njih, ali to su uglavnom ljudi iz drugih gradova ili zemalja. Moje ime je specifično i to mi je drago. Ono je dio mog identiteta i daje mi osjećaj posebnosti. Koje je značenje vašeg imena? Moje ime dolazi od latinske riječi ''nox'' što znači noć ili tamna, a u arapskom označava rijeku ili vodeni tok, simbolizirajući prirodu, jasnoću i snagu. Zanimljivo je da i u starom Rimu Nera bila božica rijeka i izvora. Kako se osjećate s obzirom na tu rijetkost? Kada imate ime koje nije često ljudi ga odmah primijete i lakše ga zapamte. Događalo mi se da me ljudi brže upamte upravo zbog imena. To mi daje priliku da ...